evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo

Miloš Bešić, Tomislav Reškovac
Fig. 133. Postoje li u obrazovnom sistemu efikasni mehanizmi distribucije informacija o kvalitetu? - %
SUM u dovoljnoj i u određenoj mjeri
Na temelju ovih podataka može se zaključiti nekoliko stvari. Prije svega, prema podacima dobijenim
anketiranjem nastavnika/nastavnica, u većini škola (91,3% osnovna škola, 84,9% gimnazija) sprovodi se
samoevaluacija. Prema podacima Zavoda za školstvo iz 2009. 45 , taj je broj za osnovne škole osjetno
manji (32%), dok je za gimnazije nešto malo manji (71,5%). Tu razliku objašnjavamo činjenicom da i škole
koje ne sprovode formalizovani cjeloviti proces institucionalne samoevaluacije i razvojnog planiranja
(poput onog koji je razvio Zavod za školstvo) koriste neke jednostavnije mehanizme samoevaluacije koji
su u školama već ustaljeni. To objašnjava i podatak prema kojemu 53,8% osnovnoškolskih i 48,7%
gimnazijskih nastavnika/nastavnica povremeno dobija informacije o kvalitetu svoga rada od nadležnih
osoba u školi, dok 32,6% osnovnoškolskih i 31,3% gimnazijskih nastavnika/nastavnica te informacije dobija
često.
Nešto su niže vrijednosti koje govore o tome koliko često nastavnici/nastavnice dobijaju relevantne
informacije o kvalitetu svoga rada od nadležnih centralnih institucija sistema (ZZŠ, IC, MPiS): 56,8%
osnovnoškolskih i 51% gimnazijskih nastavnika/nastavnica te informacije dobija povremeno, a tek 16%
osnovnoškolskih i 19,9% gimnazijskih nastavnika/nastavnica tu vrstu informacija dobija često.
Kada je riječ o korišćenju tih informacija za unapređivanje vlastite nastave, 62,5% osnovnoškolskih i 56,6%
gimnazijskih nastavnika/nastavnica to čini kada je riječ o aspektima nastave za koje smatraju da ih treba
popraviti, a 28,4% osnovnoškolskih i 28,9% gimnazijskih nastavnika/nastavnica koristi te informacije u
velikoj mjeri.
Relativno su visoke vrijednosti koje govore o učestalosti održavanja stručne edukacije za
nastavnike/nastavnice u školama. Tako 50,8% osnovnoškolskih i 49% gimnazijskih nastavnika/nastavnica
izjavljuje da se takve interne edukacije u njihovim školama organizuju povremeno, a 42,3%
osnovnoškolskih i 35,2% gimnazijskih nastavnika/nastavnica odgovara da se one održavaju često.
Kada je riječ o vrijednostima koje govore o zadovoljstvu nastavnika/nastavnica programima stručnog
usavršavanja koje organizuje Zavod za školstvo, i one su relativno visoke. Tako 55% osnovnoškolskih i
53% gimnazijskih nastavnika/nastavnica procjenjuje da im ti programi u određenoj mjeri mogu pomoći da
unaprijede svoju nastavu, dok 36,8% osnovnoškolskih i 31,7% gimnazijskih nastavnika/nastavnica smatra
da im programi stručnog usavršavanja u tome mogu pomoći u velikoj mjeri.
Ono što poprilično odudara od nastavničke procjene kvaliteta programa stručnog usavršavanja jeste
činjenica da gotovo trećina osnovnoškolskih i gimnazijskih nastavnika/nastavnica u proteklih 5 godina
nije prisustvovala niti jednom seminaru ili nekom drugom obliku stručnog usavršavanja (Fig. 125a). Ta
brojka nam se, imajući na umu uobičajene standarde, čini izuzetno velikom, osobito za zemlju koja je
drastično reformisala svoj obrazovni sistem. Budući da su procjene kvaliteta ponuđenih programa
45
Primjena reformskih rješenja u osnovnim školama i gimnazijama u Crnoj Gori, ur. D. Bogojević, Podgorica: ZZŠCG, 2009.
83