evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo

Miloš Bešić, Tomislav Reškovac
problema: „Isto mislim da je problem ako djeca u nižim razredima idu popodne u školu, jer onda
djeca skoro cio dan moraju da provedu bez porodice.“ Roditelji predlažu da se o ovim pitanjima
povede računa u onoj mjeri u kojoj je problem moguće riješiti bez materijalne i tehničke podrške,
a u situacijama u kojima to nije moguće (mala djeca idu popodne u školu zbog ispunjenosti
kapaciteta učionica), da se traži pomoć nadležnih i da se kapaciteti škole prošire.
Djeca su preopterećena. Primjer za ovaj problem navodi jedan od roditelja na sljedeći način:
„Moja ćerka ide u IX razred i voljela bih da nekad pročita nešto što je kvalitetno i dobro tokom
raspusta. Ja je uspijem da nagovorim da pročita, i onda sama traži nešto drugo. Kada krene
škola, ona je nezainteresovana da čita bilo šta kad krene u školu. Preopterećena je i nema šanse
da organizuje svoj život, jer je u školi po cio dan. Ustaje rano, ide u školu i vraća se kasno i onda
kad dođe kući nema snage. Ona čak nema vremena da organizuje ni sportske aktivnosti ni svoj
socijalni život“.
Disciplina i odnos prema učenju je izuzetno loš. Roditelji primjećuju da postoji problem kada je
disciplina u učionici u pitanju: „Djeca su razmažena, ne mogu da isprate cio nastavni proces“.
Smatraju da se kod njih ne formira pravilan odnos prema školi i prema obavezama. Jedan dio
roditelja smatra da je uzrok problema u tome što djeca polaze prerano u školu: „Moje dijete ne
pamti da ima domaći, djeca nemaju tu vrstu saznanja da budu ozbiljni đaci“, kaže jedan od
roditelja, a drugi dopunjava: „Velika je razlika u obrazovanju među starijim i mlađim sinom. Moje
prvo dijete je krenulo u školu sa 7 godina i bilo
psihički odgovornije i sve obaveze lako prihvatalo i
završavalo. Djeca koja pođu sa 5 ili 6 godina u školu „Djeca koja pođu sa 5 ili 6
su nezrela i ne mogu da sjede mirno, da se
godina u školu su nezrela i ne
koncentrišu, sve ih zanima okolo što se dešava.“ Ovaj
problem preranog polaska u školu po novom sistemu mogu da sjede mirno, da se
je pomenut u svakom razgovoru i očigledno su
roditelji veoma uznemireni ovom novinom: „Ne koncentrišu, sve ih zanima
mogu da vjerujem da niko ne može smiriti dijete u 5.
okolo što se dešava.“
razredu, jer ga ne smije udaljiti sa časa, nikakve
sankcije ne postoje, roditelji ne dolaze. Svo to
nevaspitanje dolazi iz kuće.“
Djeca prerano polaze u školu. Kao što je već navedeno, roditelji kao uzrok brojnih problema koji
kasnije nastaju, kao što su loša disciplina, radne navike, slaba pažnja i sl. navode to da je dijete
rano krenulo u školu: „Iako su sada stariji, u V razredu, ne mogu da imaju koncentraciju, dopušta
im se da pričaju, da izađu da jedu, da se ponašaju kao da su kući“. Ovaj stav podržava i drugi
roditelj: „Ranije je polazak bio od 7 godina i mislim da su djeca bila zrelija. Ne bi smjelo da se
dozvoli da krenu u školu od 5 godina. Bolje je i od 7 godina, jer ranije ne mogu da shvate
obaveze. Čim se skrene pogled, odmah kreću za igračkom.“ I u ostalim fokus grupama se na isti
način komentarisalo: „Djeca se vraćaju iz škole mnogo umorni i iscrpljeni, i samo kažu kada ih
pitam šta je za domaći da nemaju ništa. Rješenje bi bilo da se sistem vrati na raniji sistem i da
djeca kreću u školu od 7 godina.“ Oni roditelji čija su djeca učila po starom sistemu pohvalno se
izražavaju o predškolskom vaspitanju: „Nama jako koristilo dobro predškolsko obrazovanje. Moj
sin je tu stekao navike i već znao da ima domaći. Spreman je za sve, predškolsko je bilo u
njegovom slučaju mnogo bitno.“ Isto potvrđuje i drugi roditelj: „Nije mi jasno zašto škola traje 9
godina. Ne vidim razlog, nije mi jasno. Postoji predškolsko i bolje da su godinu duže u vrtiću,
nego 9 godina u školi. Nemaju sve škole prostora za produženi boravak. Opet će se završiti
osnovna škola sa 15 godina. Znam da u svijetu škola počinje od 4 ili 5 godina, ali mislim da je bar
ta neka država sređenija, a mi se sa njima ne možemo porediti.“ U svakom slučaju, roditelji
primjećuju da djeca u prvom razredu ne mogu da funkcionišu u okvirima u kojima se to od njih
133