evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo

Miloš Bešić, Tomislav Reškovac
3.5. OCJENA REFORME OBRAZOVANJA IZ PERSPEKTIVE RODITELJA UČENIKA/UČENICA
OSNOVNIH ŠKOLA U CRNOJ GORI – GRUPNI INTERVJU
UVOD
O reformi obrazovanja razgovarano je sa roditeljima čija djeca su trenutno đaci osnovnih škola u formi
fokus grupa. Sprovedene su tri fokus grupe uz poštovanje regionalne distribucije: 1) u Podgorici, 2) u
Baru, 3) u Beranama.
Velike razlike u odgovorima nije bilo osim u tome što su roditelji iz osnovne škole u Baru bili nešto
zadovoljniji reformom od roditelja iz Podgorice i Berana i što su se roditelji iz Berana više od ostalih žalili
na tehničke uslove u kojima uče njihova djeca.
Roditeljima su postavljene dvije osnovne teme na osnovu kojih je vođen razgovor:
1) Koji su problemi sa kojima se najčešće srijeću u obrazovanju svoje djece?
2) Kakvo je njihovo iskustvo u primjeni udžbenika i drugih nastavnih sredstava?
Kada je u pitanju prva tema, roditelji su izdvojili sljedeće probleme:
Gradivo je preobimno. Roditelji se žale da djeca ne mogu da postignu sve ono što je planirano
nastavnim planovima i programima. Kažu da je tempo u početku, u prvim razredima, veoma
lagan, ali da se onda dešava nagla promjena. Oni sami ne mogu da postignu zadatke koji su dati
djeci i sve češće pribjegavaju plaćanju privatnih tutora. „Imam iskustva iz bliže okoline da se već
u III razredu angažuju privatni profesori, jer su programi preobimni“, kaže jedan od roditelja.
Drugi se žali na to šta sve djeca moraju da uče: „Preopterećeno je gradivo i nijesu jednaka mjerila
za svu djecu. Nema potrebe djecu opterećivati
skupštinom iz predmeta građansko obrazovanje i
„Imam iskustva iz bliže okoline
načinima rada u njoj kada to može da se uradi i kroz
igru.“ Iz Bara pak dolazi nekoliko suprotnih mišljenja: da se već u III razredu angažuju
„Drugo dijete sam poslala u drugu školu i nijesam
znala šta moje dijete uopšte uči, nijesmo bili privatni profesori, jer su
opterećeni, imali smo sreću. Dozvolili su djeci da
programi preobimni.“
sazru, da budu mentalno spremni za rad“. Ovakav
stav podržava i drugi roditelj u istoj fokus grupi koji
kaže: „Djeca su sad zadovoljnija, jer se mora manje učiti. Reforma je pravi izbor“.
Gradivo nije prilagođeno uzrastu. Veliki broj roditelja se žali na zadatke koje djeca moraju da
ispunjavaju, a koji nijesu prilagođeni njihovom uzrastu. Posebno se žale na to što i sami
nastavnici/nastavnice znaju da djeca nijesu ta koja rade zadatke, ali ignorišu tu činjenicu. Jedan
od roditelja tako kaže: „Tehnika za V razred osnovne škole kao jedan od ciljeva zadaje da dijete
treba da prepozna energiju i napravi jednostavan model male centrale. To je besmisleno“. U
drugoj fokus grupi se pojavio gotovo identičan primjer: „Mi sve pravimo i crtamo iz predmeta
Tehničko, a ne mogu da vjerujem da nastavnici to ne vide. Sistemski je to problem veliki. Ako
Tehničko kao predmet postoji, neka se sve radi na času, neka nastavnik ne zada da se to radi
kući. Mi plaćamo stolare da oni naprave, i čini mi se kao da opet ja idem u školu. Sanjam nekad
da nijesam uradila domaći. Ako je u pitanju radionica, neka se radi sa profesorom, ili da se daje to
djeci u kasnijim razredima, možda u VIII ili IX razredu“. Pored ovih primjera roditelji su naveli i
nekoliko drugih situacija u kojima, prema njihovom mišljenju, gradivo nije prilagođeno uzrastu:
„Žak Prever kao izbor u IX razredu nije odgovarajućia uzrastu i veoma je sporna, i nema šanse da
nastavnik može djeci to da objasni i da oni lijepo shvate. To nije blisko tom uzrastu. Kada želimo
131