evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo

Miloš Bešić, Tomislav Reškovac
Uticaj roditelja u školi. Iako su roditelji, prema planu reforme, trebalo da postanu jedan od
stubova obrazovnog procesa, mnogi nastavnici/nastavnice se žale na to da s njima ne mogu i ne
umiju da izađu na kraj: „Roditelj kaže – ja hoću da mi dijete uči srpski, i insistira na tome, iako
objašnjavamo da niko tu djecu neće tjerati da koriste crnogorski izgovor pojedinih riječi. Možda
roditelji imaju previše slobode koju zloupotrebljavaju“. Drugi primjer je: „Mi ovo stalno pričamo i
to mišljenje svi dijelimo, ali mislim da je porodica trenutno u lošem stanju, djeca nijesu bliska s
roditeljima. Mi kao roditelji smo u svom svijetu, a djeca u svom koji se bitno razlikuju.“ ili
„Problem su nam roditelji koji sve ispod ističe se smatraju svojim neuspjehom i da im je dijete
uskraćeno“.
Pad kvaliteta obrazovanja. Mnogi nastavnici/nastavnice kažu da je pad kvaliteta znanja bitno
opao: „Poređenjem znanja djece, ovo su dva svijeta, jer su ranija djeca imala veće i dublje
predznanje“, ili „Djeca iz tradicionalne škole su sigurno imala dublje znanje, mnogo im je teže
bilo i više se od njih tražilo i tu nema priče. Sada se traže blic znanja, ne traži se da se zna cijela
oblast, već samo bitne stvari“.
Problemi u inkluzivnoj nastavi. Iako je inkluzivna nastava jedno od značajnijih unapređenja
nastave, nastavnici/nastavnice se žale na niz vrlo praktičnih problema s kojima se susrijeću. Prvi
se odnosi na usmjeravanje djece: „Zašto roditelji moraju da daju saglasnost da se dijete
kategorizuje, jer imamo dosta slučajeva da oni neće da ga kategorizuju.“ ili „Kategorizacija djece
mora biti obavezna ako traži nastavnik/nastavnica, a ne samo ako roditelji hoće“.
Nastavnici/nastavnice kažu: „Dosta je nekategorizovane djece jer smo takva sredina“. Drugi
problem se odnosi na njihovo iskustvo iz učionice koje nije dobro zato što je izostala neophodna
podrška: „Autistično dijete mi skraćuje život jer ne možete biti imuni na takve stvari.
Ministarstvo bi trebalo da obezbijedi asistenta, a ne pojedine NVO. Međutim, imamo i djece koja
nemaju svog asistenta. Timski rad se sastoji od logopeda, učitelja, jer nemamo defektologa. U
pedagoško-psihološkoj službi prihvate dijete sa problemima, ali nema napretka.“ ili „U odjeljenju
kad ima dijete sa posebnim potrebama, ne mogu dobru djecu da zapustim jer i ostala djeca
moraju biti angažovana. Imamo asistenta, ali ne svuda“ ili „Djeca sa posebnim potrebama su se
izgubila, neka su samo vaspitno zapuštena, ali ima djece koja samo presjede 7 časova, a neće
umjeti ni ponoviti šta smo radili na času.“
Problemi u prvom razredu. I prvi razred je neka vrsta novine oko koje su podijeljena mišljenja.
Nastavnici/nastavnice nijesu previše optimistični. Oni kažu: „Nemaju domaći u I razredu i to je
strašno. Dijete nema osjećaj šta je škola i šta je obaveza“ ili „Djeca se u prvom razredu naviknu
da se igraju. To je tako zamišljeno. Djeca shvataju
školu samo kao igranje i teško je objasniti da mora „Dosta je nekategorizovane
da se uradi domaći“.
Problemi sa eksternom provjerom znanja. U djece jer smo takva sredina.“
razgovoru je navedeno da eksterna provjera znanja
ne odgovara realnosti jer je učenici/učenice ne shvataju ozbiljno: „Kada se govori o eksternoj
provjeri znanja, kod VI i IX razreda oni to shvataju kao neobavezno. Znači, kad ja pitam: „Kako ne
moraš da radiš to – oni kažu da tamo nema imena. Ja im objasnim da će se znati da su to ipak oni
i da bi im možda bilo bolje da lijepo to urade da bi sami bili zadovoljni. Bilo bi bolje da djeca
shvate ozbiljnost situacije. To nije test, oni se ne potpisuju, postoji rubrika da se upiše rezultat sa
testa, ali nemamo tu informaciju o uspjehu djece“.
Selekcija izbornih predmeta. Nastavnici/nastavnice kažu da djeca biraju lakši put, ali i načelno
kritikuju module u kojima je organizovana izborna nastava: „U VII razredu su mogli da izaberu
fiziku, ali moraju onda da izaberu i vodeni ekosistem. Onda mi se djeca žalila da ih to ne
interesuje, njima treba fizika, ali ne žele sisteme i onda su odustali i uzeli sport.“ ili „Djeca sve
99