evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo

Miloš Bešić, Tomislav Reškovac
to reći, ali tačno se vidi po pitanjima, kako su formulisana, da se traži šema iz starog udžbenika.“ Ima i
drugih primjera: „Padeži, na primjer, nijesu u programu za šesti. Rađeni su mimo programa, iako to nije
bilo u programu uopšte. I to je ono što ne bi trebalo da se dešava, da autori udžbenika ili profesori, daju
sebi za pravo da mijenjaju program“, kaže jedna od ispitanica i nastavlja sa komentarom na to kako
ovakav pristup utiče na djecu: „Oni stalno misle da će ih neko na testu pitati kako se grade riječi, a to ih
na PISA na primjer niko ne pita nego da daju primjere, da pokažu znanje.“
Drugi razlog za odbijanje udžbenika bio je politički i odnosio se na odbijanje korišćenja udžbenika koji na
drugačiji način pristupaju obradi tema iz istorije i maternjeg jezika. Primjera je bilo dosta, a ovo je jedan
od najilustrativnijih: „U jednom odjeljenju se desilo da je učiteljica bacila udžbenik jer se nekad radila
dinastija Nemanjića, a sad se radi dinastija Petrovića... Mislim da nije dobila čak ni opomenu. Ne zato što
je to predmet Poznavanje društva, nego zato što ona nije smjela da jedan udžbenik, koliko godi bio loš
po njenom mišljenju, baci u kantu za smeće...“ No, čini se iz više odgovora da se i u ovom pogledu strasti
polako smiruju.
Ostale kritike su se odnosile na to da su udžbenici rađeni prebrzo i da je u tom procesu bilo dosta
prepisivanja, improvizacije i kompilacije starih sadržaja. Preporučeno je da obuke nastavnika/nastavnika
za korišćenje novih udžbenika treba da sprovodi izdavač, kao i to da treba omogućiti neki direktni
kontakt između autora i urednika sa jedne strane i korisnika sa druge. To se, npr. pokazalo korisnim u
slučaju udžbenika za albanski jezik („Mnogi nastavnici su istakli kvalitet udžbenika, ali bilo je i onih koji
su imali primjedbe na opširnost udžbenika, na klasičnu strukturu, na prevode kada su u pitanju udžbenici
na albanskom jeziku. Mi smo ih uputili na urednike i autore udžbenika i mislim da je ta komunikacija
ostvarena.“).
U više intervjua je istaknuta potreba da se efikasnost reforme i učinak novih udžbenika sistemski prati i
istražuje, kako bi se promjene zasnivale na podacima. Takođe, jedan od prijedloga je da se u narednom
periodu akcenat stavi na kreiranje elektronskih udžbenika.
KOMPETENCIJE NASTAVNIKA I NASTAVNICA
O kompetencijama i kvalitetu njihovog rada sagovornici/sagovornice u intervjuima su već govorili. Ovdje
valja istaći neke osnovne argumente:
Motivacija nastavnika/nastavnica. Veliki broj sagovornika je pomenuo da treba naći način da se
nastavnici/nastavnice motivišu da što kvalitetnije
obavljaju svoj posao. Neki su pominjali
materijalnu satisfakciju, ali treba reći da je mnogo
češće pominjana satisfakcija u vidu neke vrste
priznanja rada i truda. „Još 2009. godine je
donesen Pravilnik o unaprijeđenim zvanjima koji
je uvezan sa postojećim sistemom profesionalnog
razvoja i nema nikakve prepreke da se primijeni.
Zašto ne funkcioniše, treba pitati ljude iz
Ministarstva“, kaže jedan od ispitanika. Ovaj
pravilnik je više puta pomenut od čega par puta
vrlo oštro, npr: „Jedan takav nerad u izvjesnoj
„Jedan takav nerad u izvjesnoj
mjeri inicira i samo Ministarstvo
prosvjete i sama država, jer već 5
godina ne realizuje Pravilnik o
unaprijeđenim zvanjima. Država je
tu prevarila nastavnike, najbolje
nastavnike, oni su jako rezignirani
i razočarani zbog toga.“
mjeri inicira i samo Ministarstvo prosvjete i sama država, jer već 5 godina ne realizuje Pravilnik o
unaprijeđenim zvanjima. Država je tu prevarila nastavnike, najbolje nastavnike, oni su jako
rezignirani i razočarani zbog toga.“
152