evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo
evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo
evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Miloš Bešić, Tomislav Reškovac<br />
(pedagoga ili psihologa), kojima se takođe rado obraćaju jer ih prepoznaju kao osobe koje „uvijek<br />
izdvoje vremena <strong>za</strong> njih“. Dio učenika/učenica prepoznaje i upravu škole, koja im pomaže u rješavanju<br />
svakodnevnih poteškoća jer „uprava škole ne rješava samo probleme na relaciji učenik-nastavnik, već i na<br />
relaciji učenik-učenik“.<br />
Ja nisam bila član nijedne aktivnosti, iz prostog razloga <strong>za</strong>to što nisam znala da postoje neke<br />
aktivnosti...<br />
učenik/učenica, gimnazija „Slobodan Škerović“, Pod<strong>gori</strong>ca<br />
Jedan od ključnih ometajućih faktora <strong>za</strong> učešće učenika/učenica u raznim aktivnostima, koji sami<br />
prepoznaju, jeste neinformisanost o postojanju mogućnosti i vrsti mehani<strong>za</strong>ma <strong>za</strong> učešće. Pod<br />
kontinuiranom i kvalitetnom informisanošću podrazumijevaju se redovne i potpune informacije o svim<br />
dešavanjima u školi i mogućnostima koje se preko škole mogu ostvariti – organi<strong>za</strong>ciji vannastavnih<br />
aktivnosti, uključivanju u određene vrste neformalnog <strong>obrazovanja</strong> kroz rad omladinskih NVO,<br />
mogućnostima učestvovanja u pojedinim projektima, stipendiranju, mogućnostima volonterskog rada,<br />
kulturnim i sportskim aktivnostima i drugom.<br />
Kada je u pitanju neinformisanost, dio učenika/učenica kao „krivce“ njihove neinformisanosti vide svoje<br />
predmetne profesore. Smatraju da je najbolji način da dođu do redovne i potpune informacije da ih<br />
dobijaju direktno od profesora – da „ne budu rijetki oni koji se potrude“. Međutim, i profesore vide kao<br />
<strong>za</strong>poslene „koji rade <strong>za</strong> platu“, navode loš životni standard i trku <strong>za</strong> novcem kroz dodatne poslove, tako<br />
da su svjesni da se ne mogu samo na njih osloniti. Spremno daju nove ideje <strong>za</strong> pospješivanje procesa<br />
informisanja – uvođenje razglasa, plazma TV u holu škole ...<br />
Učenici/učenice prepoznaju i svoju nemotivisanost kao ometajući faktor <strong>za</strong> aktivno učešće, a očigledno<br />
je i nepovjerenje u školu kao instituciju, jer ne istraju u pokušajima da se problem riješi ili <strong>za</strong>počne<br />
aktivnost „<strong>za</strong>to što se <strong>za</strong> sav period niko ne odaziva (sastancima ZU) i ako nešto tražite, a to se ne<br />
ostvaruje, normalno da izgubite volju“.<br />
Kao izvor motivacije <strong>za</strong> uključivanje u procese odlučivanja i kreiranja aktivnosti u školi kao ključne aktere<br />
prepoznaju upravu škole i nastavnički kolektiv uopšte, odnosno njihovu podršku, te se napori moraju<br />
usmjeriti na unapređivanje saradnje između učenika/učenica i školskog kolektiva.<br />
Ono što je izraženo jeste pove<strong>za</strong>nost neinformisanosti i motivacije učenika/učenica <strong>za</strong> aktivno<br />
uključivanje. S jedne strane su učenici/učenice koji bi se rado uključili u brojne aktivnosti, ali do njih<br />
informacije ne stižu – „sve funkcioniše tako što čuje par učenika <strong>za</strong> neku aktivnost i tako popune sva<br />
mjesta, dok drugi nemaju pojma o tim aktivnostima“. Ali postoje i oni koji su ne<strong>za</strong>interesovani <strong>za</strong> prijem<br />
informacija pa ne prepoznaju informacije kao značajne – „Što se tiče aktivnosti i rada školske <strong>za</strong>jednice<br />
učenika o svemu tome postoji obavještenje koje se kači na oglasnim tablama. To što neki učenici ne čitaju i<br />
ne slušaju obavještenja, ne znači da ona i ne postoje“. U svim ispitanim školama prepoznaje se (kako<br />
učenici navode) neznatan broj učenika/učenica koji su dobili informaciju i koji su uključeni u razne<br />
aktivnosti, što ukazuje na nedovoljno učešće učenika/učenika u sistemu odlučivanja i kreiranja aktivnosti<br />
u školi.<br />
Gledano regionalno, na sjeveru Crne Gore učenici/učenice navode protekcionaštvo kao ometajući faktor<br />
jer „samo se određeni učenici uključuju u vannastavne aktivnosti“.<br />
222