evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo

Miloš Bešić, Tomislav Reškovac
Sedam ispitanika je prijavilo da ima veoma mali ili skoro nikakav nivo saradnje sa obrazovnim
ustanovama, vaspitačima/vaspitačicama, učiteljicama/učiteljima i drugim stručnim službama. Jedan od
njih navodi da je problem loš protok informacija. Četiri ispitanika imaju dobar ili veoma dobar nivo
saradnje, prema njihovom mišljenju.
Predstavnici zdravstvenog sektora uglavnom nijesu uključeni u monitoring postignuća djeteta u
obrazovnom procesu, a ako i jesu, to se čini preko roditelja. Jedan dio njih prati postignuća djece preko
godišnjeg cilja, a najmanji dio putem izvještaja od strane obrazovnih institucija.
Svi predstavnici zdravstvenog sektora ističu pozitivne efekte na dijete sa posebnim potrebama koje je
uključeno u okruženje „zdravih“ vršnjaka.
Reevaluacija je prema njihovom nepodijeljenom mišljenju neophodna i to najmanje jednom godišnje.
Dosta je indikativno da je na pitanje da li znaju kome da se obrate ukoliko se ne slažu sa evaluacijom
djeteta od strane nadležne komisije četvoro ispitanika izbjeglo da da odgovor. Pet njih zna kome da se
obrati, a troje ne zna.
Svega dva ispitanika smatraju da je asistent/asistentkinje u nastavi neophodan za mali broj djece, dok
njih devet smatra da je on neophodan za većinu djece.
Kada je u pitanju korist od inkluzivnog obrazovanja za dijete i njegovu porodicu, tri ispitanika smatraju
da je mala ili da je nema, a pet da je velika ili veoma velika. Kada je pak korist za ostalu djecu i njihove
porodice u pitanju, 4 ispitanika smatraju da je mala ili da je nema, dok tri smatraju da je velika. Za
nastavnike/nastavnice, 2 smatraju da je mala ili da je nema, dok pet smatra da je ona velika. Kada je u
pitanju ekonomska korist, svega su tri ispitanika odgovorila i rekla da je ona velika ili veoma velika.
Posljednje pitanje u ovom segmentu bilo je da se ocijeni koliko je važna kontinuirana podrška i pomoć
medicinskih i stručnih radnika nastavnicima/nastavnicama. Dominantno, ispitanici/ispitanice misle da je
ona mnogo ili veoma mnogo potrebna (8 od 10 odgovora).
Poteškoće i promašaji inkluzivnog obrazovanja
Prema ispitanicima/ispitanicama to su:
Nedovoljna edukacija svih uključenih;
Prebrz tempo promjena koji nije ispraćen adekvatnom institucionalnom podrškom;
Obrazovni sistem nije prilagođen djeci sa posebnim potrebama, već taj proces ima oblik
„gašenja požara“;
Nastavni planovi, metodski pristupi i udžbenici ignorišu učenike/učenice sa smetnjama u razvoju,
tako da oni opstaju prevashodno zbog upornosti;
I dalje postoje arhitektonske i komunikacione prepreke;
I dalje postoje predrasude koje sprečavaju integraciju;
Loš sistem uzrokuje da se gubi dragocjeno vrijeme u radu sa djecom;
Djeca sa težim hroničnim smetnjama i autistična djeca ne bi trebalo da idu u redovne škole jer to
objektivno predstavlja problem i djeci i nastavnicima/nastavnicama;
Nastavni kadar je bio nemotivisan;
187