evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo

Miloš Bešić, Tomislav Reškovac
U toku razgovora o uvažavanju učeničkog mišljenja često je pomenuta komunikacija s
nastavnicima/nastavnicama, kao i uopšte odnos nastavnika/nastavnica prema reformi:
Što se tiče profesora, neki profesori kažu da čitavog svog života predaju po jednoj metodi -
nećete me vi učiti kako ćemo sad. Mada, ti profesori moraju biti spremni na promjene, ako
uprava traži nešto od njih, ako je već škola prihvatila reformu, znači svi moramo da se
pridržavamo tih pravila, i učenici i nastavnici. I što je neko rekao da postoji taj odnos učeniknastavnik,
ti profesori koji su godinama radili u klasičnoj školi moraju da se pridržavaju pravila.
Možda je njima teško da se odmah prebace na reformu, ali ja mislim da treba da se prilagode i da
čas organizuju drugačije, da vode računa kako treba da se priča s učenicima, o načinu
odgovaranja, pitanja, ali mislim da se u našoj školi većina profesora ne pridržava toga.
učenik/učenica, OŠ „Vuk Karadžić”, Berane
Tajna kutija, uvedena kao mogućnost anonimnog obraćanja učenika/učenica, postojala je (postoji) u
svakoj od osnovnih škola koje su obuhvaćene istraživanjem. No, uglavnom nije iskorištena na pravi
način, niti se o njenom otvaranju i odgovaranju učenicima/učenicama vodi dovoljno računa. U jednoj od
škola bila je skoro uobičajena praksa da kutiju otvara predsjednik đačkog parlamenta, koji bi zatim pisao
odgovore učenicima/učenicama i postavljao ih na oglasnu tablu (učenici/učenice su se potpisivali u
šiframa). Nekoliko intervjuisanih iz pomenute škole ističe da su đaci u kutiju često ubacivali neadekvatne
komentare i pitanja, kao i pitanja na koja bi bolje odgovorio psiholog ili pedagog. Zbog svega toga, tajna
kutija izgubila je svoju važnost i mali je broj učenika/učenica i dalje koristi kao način da postavi pitanja ili
da komentar.
Znači, u kutiju tajni može svašta da se ubaci, učenici mogu sve da ubace, da tako kažem.
Dešavalo se, a to i najviše ubacuju, ljubavne probleme i probleme s ocjenama. Češće ubacuju
ljubavne – „ne mogu da učim od kad sam sreo tu osobu, jedva čekam da ga vidim, na časovima
sam u oblacima“ i onda su obično sve isti odgovori.
učenik/učenica, OŠ „Vuk Karadžić”, Berane
Šteta je, naravno, izostaviti mjesto i ulogu tajne kutije ako neki učenici/učenice uviđaju i ozbiljne
mogućnosti koje im takav način postavljanja pitanja pruža:
E ovako, kao što mi govorimo ovdje, ta pitanja se ubacuju, npr. traže se neki savjeti kako da se
poboljša učenje i mislim da se u tu kutiju mogu ubacivati i neka ozbiljnija pitanja, npr. ukoliko
postoji neko nasilje u školi, onda se treba konsultovati i ubaciti pitanje.
učenik/učenica, OŠ „Njegoš”, Kotor
Učenica je imala zanimljiv komentar o tajnoj kutiji:
E to već ja ne znam. Nijesam ovlašćena da govorim o tome.
učenica, OŠ „Olga Golović”, Nikšić
Dakle, prva grupa pitanja jasno je izdvojila uvjerenja učenika/učenica koja se odnose na njihovu
percepciju uvažavanja mišljenja đaka u školama. U nekim školama postoji atmosfera nastojanja da se
djeci pomogne da iznesu vlastito mišljenje, ideju, stav... i u to su uključeni (skoro) svi odrasli
(nastavnici/nastavnice, psihološko-pedagoška služba itd.). Đaci iznose svoje mišljenje u vezi s
organizovanjem izleta, ekskurzija, događaja povodom značajnih datuma itd. Proces uključivanja
učenika/učenica u odlučivanje (tamo gdje funkcioniše) realizuje se prvenstveno preko odjeljenjskih
214