evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo

Miloš Bešić, Tomislav Reškovac
da dijete pročita jednu knjigu moramo da je 'upakujemo' lijepo a to ne može da se uradi sa
poezijom Žaka Prevera. Mislim da time djecu odbijamo od lektira. Djeca ne poznaju nešto i onda
se toga plaše, a strah niko ne voli“. Više puta se u razgovorima pojavio stav da neprilagođeno
gradivo djecu odbija i obeshrabruje, na taj način proizvodeći dugoročan problem.
Gradivo se prebrzo prelazi. Iako je već pomenut, ovaj problem „zaslužuje“ posebnu tačku.
Naime, roditelji negoduju količinom posla koju sami imaju sa djecom kod kuće i postavljaju
pitanje – šta se uopšte radi u školi, kad oni moraju sve iznova da uče kod kuće. Jedan od
sagovornika je pomenuo kao primjer učenje slova u drugom razredu: „Nema veze i da uče po 4
slova na čas, ali mišljenja sam da je to mnogo brzo“. Drugi je pak objasnio kao je riješio svoj
problem: „Ja plaćam privatnog nastavnika, to traje od VI razreda. Mi smo do tada mogli pomoći,
a poslije toga mi nemamo više kapaciteta da pratimo taj program. Prijedlog je dodatni časovi,
matematika i engleski posebno da makar pola sata nedjeljno uče. U 8h počinje nastava i oni u
7:30h dolaze na prečas. Brzo se prelaze gradiva, prebrzo se lekcije savlađuju. Iz nekih predmeta
su djeca imala da nauče 10 stranica za 1 ili 2 dana“. Roditelji u velikom broju priznaju da su oni ti
koji zapravo rade domaće zadatke i kažu da se veoma često ne mogu ni sami snaći. Misle da se
njihovom rješavanju i objašnjavanju djeci ne posvećuje dovoljna pažnja na času: „Imam problem
sa domaćim zadacima, jer je moje dijete obavezano da ih uradi ali sve se radi kroz suze jer je to
njemu teško i naporno. Desilo se da mom dijetetu treba pomoć i ja ne umijem da se snađem u
nekim zadacima. Time sam bila mnogo iznenađena. Ne znam kako je sve to organizovano.“
Gradivo nije fokusirano na važne stvari, djeca nijesu u stanju da razluče bitno od nebitnog. Više
puta je uz obimnost gradiva pomenuto i nejasno razgraničenje između onoga što je veoma
važno i onoga što je manje važno. Roditelji smatraju da se djeca često gube u moru informacija:
„Matematiku su radili sabiranje do 100 na 5 načina, i taman nauče kako se radi na jedan način, a
sljedeći čas uče neki drugi način. Nije bitno raditi neke osnovne stvari na bezbroj načina. Može
on dobiti 5 na kontrolnom, ali poslije se sve to zaboravi, u to sam u potpunosti sigurna“.
Težina opreme. I ovaj problem je više puta pomenut.
Roditelji negoduju brojem i težinom udžbenika i
„Takođe i težina školske torbe
drugih pomagala koja djeca svakodnevno moraju da
nose u školu. „Takođe i težina školske torbe je je problem jer je teška oko 12kg.
problem jer je teška oko 12kg. Vjerujte mi, to je
mnogo veliki problem jer školsku torbu treba donositi Vjerujte mi, to je mnogo veliki
iz prigradskog naselja. Djetetu strada kičma, i svi znaju
problem jer školsku torbu
da kada strada kičma strada sve ostalo“, kaže jedan
od roditelja. U drugoj fokus grupi je pomenut isti treba donositi iz prigradskog
problem: „Knjige su preteške, samo da pomenem da
imaju 4 udžbenika za maternji jezik i svi moraju da se naselja. Djetetu strada kičma, i
ponesu u školu. Prinuđena sam da sveske kupujem
svi znaju da kada strada kičma
jednom nedjeljno, jer ne želim da mi dijete zbog
sveske od 100 listova ima krivu kičmu. Mislim da bih strada sve ostalo.“
kupovinom sveske od 100 listova više odmogla nego
pomogla djeci“. Kao rješenje roditelji predlažu da
djeca knjige ostavljaju u školi, tako da se smanji teret koji moraju da nose.
Loš raspored. Roditelji imaju brojne probleme kada je u pitanju raspored i termin časova. Jedan
zamjera: „Problem je da dijete ima Fizičko prvi čas a Fiziku ili Matematiku npr. zadnji, tj. šesti
čas“. Drugi daje primjer: „Moja ćerka je u 7. razredu imala za 1 dan 3 testa, i žalila mi se a ja sam
je savjetovala da ode kod razredne i iznese taj problem. Ona odgovorila da joj je baš razredna
dala jedan od ta tri testa. I pored svega toga imaju domaći koji treba da se pregleda sjutradan, i
to je veoma teško postići.“ Roditelj jednog mlađeg djeteta navodi nešto drugačiji primjer ovog
132