evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo

Miloš Bešić, Tomislav Reškovac
U osnovi većina direktora/direktorica je kao pozitivan pomak navela nove nastavne planove i programe,
koji su fleksibilniji, savremeniji i prilagođeniji đacima. Međutim, jedan dio njih je relativizovao stepen
implementacije tih novih planova.
U tom smislu su najčešće pominjana dva problema: a) izborni predmeti i b) resursi za implementaciju.
Iako je sistem sa velikim brojem izbornih predmeta u više intervjua pomenut kao pozitivan pomak, koji
vodi nastavi prilagođenijoj afinitetima đaka, jednako veliki broj sagovornika je imao primjedbe ne na
koncept izbornih predmeta uopšte, već na način na koji su organizovani.
Jedan od njih je istakao da su oni dodatno otežali organizaciju nastave: „Izborni predmeti su sve
iskomplikovali, a pitanje je koliko su donijeli kvaliteta“.
Najčešća zamjerka koja je pomenuta u intervjuima odnosi se na pitanje kvaliteta nastave iz izbornih
predmeta. Ispitanici/ispitanice navode da za određene predmete njihove škole nijesu imale kadar, što je
dovelo do toga da se u potrazi za normama prosvjetni radnici doškolovavaju. U učionicama se dešava
„da određeni prosvjetni radnici predaju određene predmete u kojima se nalaze oblasti za koje nijesu na
adekvatni način osposobljeni tokom studiranja“, kaže jedan ispitanik. Drugi pak ističe kako izborni
predmeti nijesu definisani profilom stručne spreme i onda se dešava da „taj određeni predmet predaje
neko ko je otišao na jedan seminar i dobio serifikat“. Ovi ispitanici/ispitanice smatraju da to nije dovoljno
ozbiljan pristup organizaciji nastave. Problem otežava, po njihovom mišljenju, to što je u četvrtom
razredu, na maturi, polovina časova izborne nastave, a da su đaci lišeni toga „da u četvrtom i trećem
razredu imaju biologiju, fiziku i hemiju koji su fundamentalni predmeti“. Jedan od ispitanika primjećuje
da prosvjetni radnici traže „normu“ i primoravaju učenike/učenice da uzimaju predmete koji nijesu u
njihovom interesovanju.
Drugi problem kod realizacije programa izbornih predmeta bio je nedostatak udžbenika u nekim
slučajevima. Naime, u početku je za određeni broj izbornih predmeta bila „data (je) samo lista
preporučene literature“, a nastavnici/nastavnice su morali
sami da se snalaze.
Ispitanici/ispitanice navode i to da su učenici/učenice shvatili
nedovoljno ozbiljno izborne predmete. Jedan od
ispitanika/ispitanica kaže da je od samog početka bio
problematičan i sam naziv „izborni“ predmet. On je, prema
njegovom mišljenju, djelovao „psihološki“ na učenike koji su
se opustili i bili zatečeni da iz ovih predmeta mogu imati loše
ocjene. Problem visokih ocjena iz izbornih predmeta ističu i
drugi direktori/direktorice. Jedan od njih je bio eksplicitan:
„Diljem Crne Gore imate stoprocentnu prolaznost iz
izbornih predmeta, a iz obaveznih predmeta 40, 50, 60%.“
„…Diljem Crne Gore imate
stoprocentnu prolaznost iz
izbornih predmeta, a iz
obaveznih predmeta 40, 50,
60%“
Razlozi za ovo su različiti, a jedan od njih je, prema mišljenju ispitanika, „mentalitet“ koji „nam ne da
mira, pa se djeca opredjeljuju za časove tako da idu linijom manjeg otpora i tu roditelji treba da budu
uključeni da pomognu djeci prilikom izbora pravog predmeta“. Ovakav problem oportunističkog biranja
izbornih predmeta pomenuli su mnogi ispitanici/ispitanice. Oni zamjeraju i preširok izbor predmeta – „u
suštini se svodi na to da oni (đaci) iz tih predmeta dobiju visoke ocjene, a to nema nikakvu praktičnu
vrijednost na terenu.“
120