evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo

Miloš Bešić, Tomislav Reškovac
• Nema dovoljno strukovnih udruženja na nivou kojih bi se razgovaralo o problemima i kako ih
riješiti („Sva pitanja koja su relevantna bi trebalo da se razmatraju na nivou udruženja, da se
dovedu gostujući stručnjaci.“).
• Loša je komunikacija između različitih nivoa odlučivanja i sprovođenja odluka („Nema
koordinacije koja bi svima olakšala rad, tako da u tom smislu krivica jeste svačija. (...) Sad su
izašli udžbenici za crnogorski jezik i književnost, a iz medija sam saznala da će da se reprint
izdanja raditi ovdje... Niko nije našao za shodno da to prokomentariše ovdje pred nama.“).
• Udžbenici nijesu povezani na dovoljno dobar način („Uslovno rečeno, negdje imamo višak
časova, ili u udžbeniku imamo višak ciljeva. Sada zbog broja časova jednostavno ne postoji
edicija stranog izdavača koja bi mogla da prati sve razrede od prvog do petog razreda.“).
• Dnevni boravak je bio veoma važna ideja koja je samo djelimično sprovedena. U većini škola
ne postoje materijalni uslovi da se sprovede do kraja.
• Premalo se u stvarnosti implementira 15% slobodnog sadržaja u okviru kurikuluma predmeta.
• Primijećeno je da se starije generacije nastavnika/nastavnica nešto teže snalaze u novom
sistemu („Ja sam ih gledala i tužno je vidjeti jednog nastavnika koji je 30 generacija izveo, pa
se tamo sa onim mladima nađe na istom seminaru, radi isti zadatak. Ovi mladi neopterećeni
ničim, a stariji ne mogu tako.“).
• Prelako je odustajano od određenih rješenja
(„Nedostajala je faza strpljivog štimovanja
mehanizama. Iz te faze se prebrzo prešlo u fazu
prepravki – nečega što nije ni pušteno da radi i
živi.“).
• Nedostatak istraživanja i mjerenja efekata
reforme, na osnovu kojih bi bili planirani novi
potezi: „Mi sad radimo ovu evaluaciju, a radi se
„Mi sad radimo ovu evaluaciju,
a radi se strategija za osnovno
obrazovanje – mi ćemo završiti
strategiju, a nećemo imati
podatke evaluacije...“
strategija za osnovno obrazovanje – mi ćemo završiti strategiju, a nećemo imati podatke
evaluacije...“ I drugi ispitanik bi se sa ovim složio: „Nažalost, pravih pedagoških istraživanja
nemamo, i to je veliki nedostatak i hendikep ovog procesa reforme“.
• Više ispitanika je postavilo pitanje principijelnosti napredovanja, kažnjavanja i nagrađivanja.
Ovo su dva primjera: „Međutim da li se to (biografija) poštuje prilikom određenih
imenovanja ili angažovanja, u to ne bih ulazila, ali u svakom slučaju mislim da ne u dovoljnoj
mjeri.“ Ili „Mi smo kao nadzorna služba imali po zadatku ministra vanredni nadzor u jednoj
školi u centralnom dijelu Crne Gore (...). Rezultati su bili više nego katastrofalni, a uzroci tako
lošeg stanja u rukovođenju školom. Na osnovu našeg nalaza taj direktor je trebalo
nedvosmisleno da bude smijenjen. Taj direktor je i dalje direktor škole (...). Mi možemo da
pišemo izvještaje koliko nam volja i da utvrđujemo kvalitet, to nema nikakvog efekta“.
• Izborni predmeti nijesu implementirani kvalitetno: „E pa ne možemo imati 150 izbornih
predmeta. Možemo imati 5 pa neka djeca biraju što god im odgovara“.
• Ne postoji dobra kopča između osnovnog i srednjeg obrazovanja („Meni lično nedostaje da
se srednje obrazovanje nastavlja na principe osnovnog obrazovanja, znači aktivni pristup
đetetu, stavljanje đeteta u centar aktivnosti..“).
NASTAVNI PROGRAMI
Nastavni programi su tokom reforme prošli kroz veliki broj izmjena, slažu se svi ispitanici/ispitanice. Ipak,
o tome koliko su te izmjene bile uspješne u smislu postizanja zacrtanih ciljeva reforme, ne postoji
jedinstven stav. Čak i sami ispitanici/ispitanice su skloni tome da određene aspekte promjena pozitivno,
a neke druge negativno ocjenjuju. Vjerovatno bi se dominantni osjećaj po pitanju reforme nastavnih
146