evaluacija reforme obrazovanja u crnoj gori - Zavod za školstvo

Miloš Bešić, Tomislav Reškovac
Interesantno je da jedan ispitanik upravo korelacije među predmetima koje su ranije pominjane kao
pozitivna promjena pominje u negativnom smislu: „To su sad lijepi, privlačni za oko udžbenici,
potkrijepljeni ilustrativnim primjerima, svega tu ima. Međutim, ima dosta udžbenika koji su mi nekako
šturi... meni kao nekom ko je profesor... ispoštovano je ono – ništa ne ponoviti – stalno je korelacija tu –
to ste učili ovamo, to ste učili onamo – ali nekako nemamo zaokruženu cjelinu.“
Jedna od sugestija je bila da svaka metodska jedinica na kraju ima test, čime bi se uskratio „monopol
nastavnika da izmisli test“, a on sam koncipirao tako da odgovara standardima pisanja ajtema od strane
Ispitnog centra.
Ipak, primijećena je razlika kada su u pitanju udžbenici. Tako, na primjer, jedna od ispitanica navodi da je
kvalitet udžbenika iz stranih jezika veoma visok (posebno
iz engleskog gdje se ušlo u reformu mnogo prije
reforme), ali da udžbenik iz ruskog jezika bitno zaostaje
za ostalim udžbenicima. Ona takođe insistira na tome da
kabineti jezika moraju biti opremljeni tehničkim
sredstvima koja omogućavaju lakše učenje stranog jezika,
od čega je minimum CD plejer. Iako je primijećen bitan
napredak na ovom polju, još ima škola u kojima postoji
mnogo prostora za napredak.
„Pravljene su da podržavaju
predmetne programe, a škole
nijesu imale uslova da odrade taj
dio, čini mi se da je sve to bilo
pucanje u prazno. Ticale su se
zapažanja i raznih eksperimenata
kojih jednostavno u 90% škola nije
bilo.“
Kada su u pitanju prirodne nauke, jedan od ispitanika
primjećuje da u radnim sveskama koje su pravljene s
ciljem da podrže sadržaj udžbenika, ima dosta „pucanja u prazno“. On kaže: „Pravljene su da podržavaju
predmetne programe, a škole nijesu imale uslova da odrade taj dio, čini mi se da je sve to bilo pucanje u
prazno. Ticale su se zapažanja i raznih eksperimenata kojih jednostavno u 90% škola nije bilo.“
Jedan od komentara koji se odnosio na proces pripreme udžbenika ukazuje na to da je pedagoga i
psihologa trebalo uključiti ranije u proces pisanja udžbenika kako bi se osiguralno da je njihov sadržaj
prilagođen uzrastu djece: „Hoću da kažem da udžbenike rade ljudi praktičari, ali je uvijek moja primjedba
to bila kao recenzenta jer me dovedeš pred svršen čin jer u toj fazi ne mogu puno da intervenišem, da
dam mišljenje i da budem pred sobom ispravna, ali bi mnogo bolje bilo da su pedagozi i psiholozi bili
uključeni u nekoj ranijoj fazi.“ Inače, na radne timove za izradu i recenziju udžbenika je bilo još
primjedbi: „Ako imate četiri univerzitetska profesora – dvojica su autori, dvojica recenzenti – vrlo vam je
teško održati anonimnost, posebno ako su nekakvi protivnici u smislu pristupa koji zastupaju... onda već
imate ozbiljan problem, blokadu rada na tom udžbeniku. (...) Drugi je problem što su sva četiri bila
totalno izvan reformskih aktivnosti – nikad nijesu bili ni na jednom seminaru za obuku nastavnika, nijesu
bili uključeni ni na seminarima na pripremi reforme i odjednom Vi, koji ste odmakli u nekim svojim
viđenjima, odjednom se suočite sa četvoro ljudi koji imaju neke ideje od kojih smo mi napravili otklon
prije 5-6 godina.“
Više ispitanika/ispitanica je istaklo da su udžbenici jako dobri ili
solidni, ali da je problem u tome što nastavnici/nastavnice
odbijaju promjene iz različitih razloga. Jedan dio njih navodi
to da su navikli i da im je lakše da rade po starom: „Ono što
sam ja vidjela, a možda je to slučajno moje iskustvo, jeste da,
ako ste petnaest godina radili po jednom udžbeniku, usvajanje
novih udžbenika ide teško. Novi udžbenici nikad nijesu u
potpunosti prihvaćeni od strane nastavnika. Možda je teško
„Oni stalno misle da će ih neko
na testu pitati kako se grade
riječi, a to ih na PISA na primjer
niko ne pita nego da daju
primjere, da pokažu znanje.“
151