27.12.2023 Views

Gacovic Od romanskog stanovnistva do Rumuna Timocana (VII-XVI vek) knjiga III (1)

VI Nastanak i razvoj romanskog/rumunskog jezika i (supstratni) leksički ostaci ovog u prizrensko- timočkom dijalektu kao pokazatelji kontinuiteta Vlaha/Rumuna na prostoru Timocke zone VI - 1. Jezik Vlaha/Rumuna Timotke zone uvodne napomene VI 2. Istorijski izvori o podunavskom latinitetu i nastanku rumunskog jezika VI 3. Leksika Vlaha/Rumuna Timočke zone VI 4. Formiranje leksike - Izvedene ili nasleđene leksike VI 5. Morfologija rumunskog jezika VI 6. Grčke pozajmice u latinskom i rumunskom jeziku VI 7. Slovenske pozajmice u latinskom rumunskom jeziku i obratno VI 8. Turske pozajmice u rumunskom jeziku VI 9. Druge leksi¢ke pozajmice VII Fonetika rumunskog jezika . VIII Balkanizmi i leksički ostaci rumunskog jezika u prizrensko-timočkom dijalektu i argoima na _ prostoru Timok-Osogovo-Sara IX Onomastika Vlaha kao pokazatelj romaniteta na Balkanu sa posebnim osvrtom na Timočku zonu IX 1. Lična imena Braničevskog subašiluka 1467 godine IX 2. Lična imena Vidinskog sandžaka po popisu iz 1478/81. godine X Romansko/Rumunsko i drugo stanovništvo Timočke zone u svetlu toponomastike

VI Nastanak i razvoj romanskog/rumunskog jezika i (supstratni) leksički ostaci ovog u prizrensko- timočkom dijalektu kao pokazatelji kontinuiteta Vlaha/Rumuna na prostoru Timocke zone
VI - 1. Jezik Vlaha/Rumuna Timotke zone uvodne napomene
VI 2. Istorijski izvori o podunavskom latinitetu i nastanku rumunskog jezika
VI 3. Leksika Vlaha/Rumuna Timočke zone
VI 4. Formiranje leksike - Izvedene ili nasleđene leksike
VI 5. Morfologija rumunskog jezika
VI 6. Grčke pozajmice u latinskom i rumunskom jeziku
VI 7. Slovenske pozajmice u latinskom rumunskom jeziku i obratno
VI 8. Turske pozajmice u rumunskom jeziku
VI 9. Druge leksi¢ke pozajmice
VII Fonetika rumunskog jezika . VIII Balkanizmi i leksički ostaci rumunskog jezika u prizrensko-timočkom dijalektu i argoima na _ prostoru Timok-Osogovo-Sara
IX Onomastika Vlaha kao pokazatelj romaniteta na Balkanu sa posebnim osvrtom na Timočku zonu
IX 1. Lična imena Braničevskog subašiluka 1467 godine
IX 2. Lična imena Vidinskog sandžaka po popisu iz 1478/81. godine
X Romansko/Rumunsko i drugo stanovništvo Timočke zone u svetlu toponomastike

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

292 Slavoljub Gacović<br />

Zatim su sa prostora Timočke zone navedeni i etimološki obrađeni<br />

mnogi toponimi, a i ojkonimi iz turskih popisnih deftera XV-<strong>XVI</strong> <strong>vek</strong>a, koji<br />

ukazuju na duboku starost vulgarnolatinske i rumunske osnove, što takođ·e<br />

predstavlja argument više o kontinuitetu <strong>romanskog</strong> stanovništva. Takođe je<br />

ukazano na jedan broj rumunskih naziva naselja zabeleženih u poveljama<br />

srpskih vladara, koji su migracijom preneseni na prostor Vidinske lmeže\{ine<br />

krajem XIV i tokom XV-<strong>XVI</strong> <strong>vek</strong>a i popisani u turskim popisnim defterima<br />

koji su se očuvali u ojkonimiji, toponimiji, hidronimiji i oronimiji Timočke<br />

zone. Naveden je i ne mali broj mikrotoponima rumunskog porekla sa<br />

prostora prizrensko-timočkog govora.<br />

Kada se govori o romanizaciji srednjobalkanskih plemena na prostoru<br />

današnje Timočke zone, odnosno o romanizovanom stanovništvu kao i o<br />

njihovom kontinuitetu, ostaje opšti zaključak da se ono održalo <strong>do</strong>_danas na<br />

ovim prostorima i da je kroz dugu istoriju imalo svoje uspone i pa<strong>do</strong>ve:<br />

Romnizovano stanovništvo se, i pored navale Germana, Huna, Avara i<br />

<strong>do</strong>seljenih Slovena, Srba i Bugara, odrzalo pod vlašću Romanije <strong>do</strong> početka<br />

<strong>VII</strong> <strong>vek</strong>a, kada ovaj prostor pripada Avarskom kaganatu, a zatim u više<br />

navrata pripada Bugarskom kaganatu i carstvu, Ugarskoj kraljevini, Srbiji u<br />

delu BraniGeva i Romaniji/Vizantiji (Kratos Romeion). Sa vremenom se na<br />

ovim prostorima romansko stanovništvo u izvorima, kao i drugde na<br />

Balkanskom poluostrvu, naziva Vlasima, što svakako predstavljg. ne<br />

socijalnu, stalesku kategoriju, ve¢ romanski entitet sa svojim obiCajima,<br />

zakonima, kulturom i jezikom, o čemu nalazimo fragmentarne podatke<br />

posebno u grčkim, latinskim, mletačkim, jermenskim, arapskim,<br />

staroslovenskim i drugim pisanim izvorima.<br />

CONCLUSION<br />

Romanization of central Balkan tribes began, as it were, from the first<br />

contacts with the Roman army, especially since the establishment of Roman<br />

rule and the formation of provinces Moesiaa, and was completed in the mid<br />

third century, although in some segments it lasted until the end of the sixth –<br />

the beginning of the seventh century, when the arrival of Slavic tribes had<br />

definitely stopped. Romanized natives of the Timok area, which in medieval<br />

sources were called by the general name Plachs or Timok Romanians in<br />

more recent literature, can be followed in continuity through all the historical<br />

events by the end of the sixteenth century.<br />

Romanization activity of the first formations of the Roman army was<br />

at first felt by Dardanians, then Moesians, Triballi and Scordisci, the tribes<br />

which welcomed and necessarily accepted Roman rule in the Timok area.<br />

According to the existing sources and inscriptions, we presented, in brief, the<br />

area of their abiding and ethnicity, which is, in a free interpretation, Illyrian,<br />

Thracian and Celtic, which in the process of Romanization by the end of<br />

antiquity usually disappears.<br />

Formation of the Province of Moesia, and thc formation of Moesia<br />

Superior after the outbreak of fvar with the Dacians and accommodation of<br />

Roman military forces in it, has led to increased Romanization of the native<br />

population on the outskirts, and in the interior provinces. Permanent camps<br />

of the first Moesian troops before and after the formation of the province of<br />

Moesia Superior, in all likelihood, were in Singidunum (Simgidunum,<br />

Scythica IV, IV Flavia) or Viminacium (Viminacium Scythica 1V, <strong>VII</strong><br />

Augusta, <strong>VII</strong> Claudia), Margum (IV Flavia) , Eskus (V Mace<strong>do</strong>nica), Novas<br />

(<strong>VII</strong>I Augusta) and Raciaria (X<strong>III</strong> Gemina). Besides the legions, in the forts<br />

of Upper Moesia some extra formations were set, alas and cohorts.<br />

Military camp for the local police department auxiliary, called<br />

auxilium Margense, or the Department of the Danube fleet, which carries the<br />

name of the classis Stradensis et Germensis was located in Margum, then<br />

one cuneus equitum promotorum was placed in Viminacium, and a cohort I<br />

Hispanorum, I Cretum and the ala II Pannoniorum, but also two<br />

detachments, cuneus equitum sagittariorum and milites Vincentienses,<br />

probably recruited in the nearby place of Vinceia, were in Lederata.<br />

Headquarters of two detachments, cuneus cuneus equitum Constantiacorum<br />

and equitum Dalmatarum was placed in Pincum castle, while in vicus<br />

Cuppae there were cohors I Flavia hispanorum and probably cohors /<br />

hispanorum and cuneus ecuitum Dalmatarum, auxilium Cupense and cohors<br />

<strong>III</strong> campestris. Besides the above mentioned, many extra units were located

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!