27.12.2023 Views

Gacovic Od romanskog stanovnistva do Rumuna Timocana (VII-XVI vek) knjiga III (1)

VI Nastanak i razvoj romanskog/rumunskog jezika i (supstratni) leksički ostaci ovog u prizrensko- timočkom dijalektu kao pokazatelji kontinuiteta Vlaha/Rumuna na prostoru Timocke zone VI - 1. Jezik Vlaha/Rumuna Timotke zone uvodne napomene VI 2. Istorijski izvori o podunavskom latinitetu i nastanku rumunskog jezika VI 3. Leksika Vlaha/Rumuna Timočke zone VI 4. Formiranje leksike - Izvedene ili nasleđene leksike VI 5. Morfologija rumunskog jezika VI 6. Grčke pozajmice u latinskom i rumunskom jeziku VI 7. Slovenske pozajmice u latinskom rumunskom jeziku i obratno VI 8. Turske pozajmice u rumunskom jeziku VI 9. Druge leksi¢ke pozajmice VII Fonetika rumunskog jezika . VIII Balkanizmi i leksički ostaci rumunskog jezika u prizrensko-timočkom dijalektu i argoima na _ prostoru Timok-Osogovo-Sara IX Onomastika Vlaha kao pokazatelj romaniteta na Balkanu sa posebnim osvrtom na Timočku zonu IX 1. Lična imena Braničevskog subašiluka 1467 godine IX 2. Lična imena Vidinskog sandžaka po popisu iz 1478/81. godine X Romansko/Rumunsko i drugo stanovništvo Timočke zone u svetlu toponomastike

VI Nastanak i razvoj romanskog/rumunskog jezika i (supstratni) leksički ostaci ovog u prizrensko- timočkom dijalektu kao pokazatelji kontinuiteta Vlaha/Rumuna na prostoru Timocke zone
VI - 1. Jezik Vlaha/Rumuna Timotke zone uvodne napomene
VI 2. Istorijski izvori o podunavskom latinitetu i nastanku rumunskog jezika
VI 3. Leksika Vlaha/Rumuna Timočke zone
VI 4. Formiranje leksike - Izvedene ili nasleđene leksike
VI 5. Morfologija rumunskog jezika
VI 6. Grčke pozajmice u latinskom i rumunskom jeziku
VI 7. Slovenske pozajmice u latinskom rumunskom jeziku i obratno
VI 8. Turske pozajmice u rumunskom jeziku
VI 9. Druge leksi¢ke pozajmice
VII Fonetika rumunskog jezika . VIII Balkanizmi i leksički ostaci rumunskog jezika u prizrensko-timočkom dijalektu i argoima na _ prostoru Timok-Osogovo-Sara
IX Onomastika Vlaha kao pokazatelj romaniteta na Balkanu sa posebnim osvrtom na Timočku zonu
IX 1. Lična imena Braničevskog subašiluka 1467 godine
IX 2. Lična imena Vidinskog sandžaka po popisu iz 1478/81. godine
X Romansko/Rumunsko i drugo stanovništvo Timočke zone u svetlu toponomastike

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

196 Slavoljub Gacović<br />

Gorna Čučuna””: Dimitri, Đorg, Đura, Jovan 5, Marko, Mišl, Nikola,<br />

Oliver, Radul, Stepan 2.<br />

Orahovica®: Andrija, Dimitri, Đura, Đurin, Jovan 4, Kalibaba,<br />

Kostadin, Nikola, Pantelej, Pero, Petri, Radul, To<strong>do</strong>r, Vitan 2.<br />

Gorni Vladan”*: Balka, Đenal, Dimitri, Jorgij, Jovan 3, Lazar, Marko<br />

2, Nikola 4, Pavel 2, Pavlo, Petri, Stamat.<br />

Pored navedenih romansko-vlaških i srpsko-vlaških imena koje smo<br />

naveli po fragmentima opšimog popisa Vidinskog sandžaka iz 1478/81.<br />

godine, zanimljiva su imena koja nalazimo u osnovi mnogih ojkonima svih<br />

turskih popisnih deftera XV i <strong>XVI</strong> <strong>vek</strong>a, koja su najbolji pokazatelj da su<br />

srednjo<strong>vek</strong>ovni etnički Vlasi na prostoru Timoka živeli i pre <strong>do</strong>laska Turaka<br />

(1396), a koja danas nalazimo u antroponimiji <strong>Rumuna</strong>, kao npr. Babadifa<br />

(Baba Dita), Bagaceanu, Bazdr, Baint, Balan (< rum. bdl „plav, svetao”),<br />

Bala (Balu), Bobos, Bocsa, Bunild, Baz, Veza, Velu, Vetrin, Vines, Vinte,<br />

Vermice (ili Vrancea), Ginga (< rum. gingd „mucav čo<strong>vek</strong>”), Dala, Costita,<br />

Crusila (< rum. crugi „crveni”), Calan (< mad. kalan „kašika”), Calota (<<br />

rum. calotd ,kalota; kapica, ćelepuš”), Calu (rum. cal ,konj”), Cachitd,<br />

Chipcea, Chilea (< rum. chilie „sobica”), Chilom ?, Clesu, Cloata, Covila (<<br />

rum. covild ,kobilica, krivina”), Coiman, Conete, Cogara (< rum. cogara<br />

„ograda od pruéa za stoku), Corbaci (rum. corbaci „bič isprepleten od vise<br />

kaiševa”), Corbea, Corici, Creoleanu?, Cubeica, Crusevan Cucera,<br />

Ciungary (< rum. ciungur „čo<strong>vek</strong> bez jedne ruke ili noge”), Chipcea,<br />

Lopugsan, Musatu, Necald, Orsea, Otul, Peris, Priciu (< rum. prici ,.krevet za<br />

jednu upotrebu), Pal, Panita, Plesa, Rez, Rosul, Rusanu (< rum. a rugi<br />

scrveni”), Saracu (rum. sdrac „siromašan, ubog”), Secula (< rum. sec „suv;<br />

fig. glup), Sibana, Sica, Sara, Trand, Trestian, Ulmanu, Haldan (rum.<br />

haldan „zasad konoplje izmedu re<strong>do</strong>va kukuruza”), Hinea, Humda i Hutu.<br />

Sledeći turski popisni defteri sa mnoštvo rumunskih imena potiču tek iz<br />

1741. godine što svakako iskate iz zadatih vremenskih okvira.<br />

X Romansko/Rumunsko i drugo stanovni$tve Timočke zone<br />

u svetlu toponomastike<br />

U antičko <strong>do</strong>ba na prostoru Timočke zone Zivela su mnoga plemena,<br />

medu kojima Dardanci, Tribali, Mezi, Besi, Serdi, Kavi, Remi, Timahi,<br />

Pikenzi, Trikornenzi, Skordisci, Celegeri, Dako-Geti i druga manje poznata<br />

7 Selo Cutunje nalazilo se izmedu Resnika i Sokobanje. Po naredbi kneza Miloša ovo<br />

selo moralo se preseliti u Resnik. Sada postoji Čučunjska reka, pritoka Moravice, istoéno od<br />

s. Resnik (P. S. Jovanovi¢, Banja, 21, 23, 90, 91). Sada je Čučunje deo naselja u Sokobanji.<br />

%% Selo Orahovica danas ne postoji. Medutim postoji selo Oresac na Orešačkom potoku,<br />

za koje pretpostavljamo da se prvobitno zvalo Orahovica (P. S. Jovanovié, Banja, 112-114).<br />

5 Selo Gorni Vladan, nepoznato.<br />

Romanizacija i romansko stanovnistvo Timocke zone (I-<strong>XVI</strong> <strong>vek</strong>) 197<br />

tračka i ilirska plemena. Ona su u vreme Tiberijevog <strong>do</strong>laska na vlast, oko<br />

14. godine nove ere, usla u sastav novoosnovane provincije Mezije (Moesia),<br />

koja je obuhvatala prostor od reke Cibrice na istoku <strong>do</strong> reke Morave na<br />

zapadu, a od Dunava na severu <strong>do</strong> linije koja je išla južno od Skoplja. Dakle,<br />

na prostoru gde je nepunih četrnaest <strong>vek</strong>ova kasnije od Turaka-Osmanlija<br />

formirano više teritorijalnih jedinica, medu kojima i Vidinski sandZak.<br />

U <strong>do</strong>ba rimske <strong>do</strong>minacije i prosperiteta zapogela je gradnja <strong>do</strong>brih<br />

puteva i kastela na dunavskom limesu i u unutrašnjosti za što bolju odbranu<br />

od raznorodnih varvarskih plemena, Gota (Ostrogota i Vizigota), Alana,<br />

Karpa ili Karpodačana, Sarmata, Roksolana, Tajfala, Greutunga, Herula,<br />

Gepida, Vandala, Astinga, Pevka, Borana, Bastarna i drugih, koja su tek<br />

sredinom <strong>III</strong> <strong>vek</strong>a n.e. zapolela ozbilinije upade u srednjobalkanske i<br />

istoénobalkanske provincija Rimske Imperije. To je vreme povlačenja<br />

rimske vlasti iz provincije Dakije, a sa njom svakako i <strong>do</strong>bar deo<br />

romanizovanih Dagana, odnosno Dako-Geta.<br />

Stiču se, dakle, na prostoru kasnije formiranog Vidinskog sandzaka,<br />

mnoga plemena i narodi o kojima sve<strong>do</strong>či mnoštvo objavljenog<br />

onomasti¢kog materijala iz Arčara (Ratiaria),’® Bele Palanke (Remesiana),<br />

90 U natpisu iz Bononie stoji uz ime Amme nationis utrisque Dardaniae. Valja re¢i da ime<br />

Ammia nije retko u Make<strong>do</strong>niji, a posve<strong>do</strong>čeno je i u Delfima kao 'Apu{q, o yévol<br />

'IMvpd. Lično ime Andia (okolina Naissus-a) i Andio (Remesiana = Bela Palanka),<br />

posve<strong>do</strong>cena su samo na teritoriji Dardanije i ilirskog su porekla, u vezi su sa imenom Andes,<br />

-ntis zabelezenim u Dalmaciji. <strong>Od</strong> istog je korena i ime boZanstva Andinus iz Kacanika (CIL<br />

111, 8184) koje je <strong>do</strong>mace, dardansko. U okolini Naissus-a je zabelezeno i ime Annus i Atta<br />

(Ni§, CIL 11I, 8249). Moscy smatra da su svi nosioci ovog imena pre Marka Aurelija bili<br />

Kelti. Medutim, jedan nosilac imena Atta je Azal, a trojica su sa teritorije Eraviska, pa im je,<br />

prema tome, okolina ilirska. Veoma poznata i rasprostranjena tracka imena su AUAovnopic<br />

(okolina Naissus-a), Auluzon (Remesina) i Bithus (okolina Naissus-a i Timacum Minus), <strong>do</strong>k<br />

Celsus (Timacum Minus) moze biti i tračko i ilirsko ime. Naime, Mateescu identifikuje<br />

Celsus, Kéraog sa KépEog, Cerzus i navodi mnoge primere iz Trakije, poput KćAgou (x 4),<br />

Kéhroag i Ké<strong>do</strong>og. Valja uporediti Dines Celsi iz kosmajskih oblasti i Kédavog iz sofijske<br />

oblasti. Vlahov smatra ova imena tračkim, <strong>do</strong>k Vuli¢ ne vidi razlog da su ova imena<br />

isključivo tratka, te navodi u srednjodalmatskom podru&ju ime Celso Statica Bubantis<br />

liberta, a u juznom Noricum-u, nedaleko od Zidanog Mosta, sre¢emo Celsilla Maximi, što je<br />

(Timacum Minus) s lat. suf. izvedeno od poznatog tratkog imena Dines, -ntis, koje je<br />

posve<strong>do</strong>geno i u Moesia Superior. Nadalje, Dolens i Doles (Remesiana), kao i Dizo, -onis<br />

(Naissus i okolina Naissus-a, CIL VI, 32937) poput imena Dizas koja su tracka po Detschewu.<br />

Kod Tračana i kod Kelta se javlja ime Cocaius (Naissus, CIL <strong>III</strong>, 155), koje je prema<br />

Detschew-u prosireno ime Coca, a medu najobiénija ilirska imena spadaju Dasius (okolina<br />

Naissus-a) i Dassius (Remesiana i Timacum Minus). Obiéno tračko ime je i Entouxéving<br />

(Eptaikenthos — okolina Naissus-a) koje je po Detschew-u isto što i Ettela, Eptelu<br />

(<strong>do</strong>kumentovano u Serdica = Sofija), Eptala (<strong>do</strong>kumentovano u Panoniji) i u vezi je s<br />

korenom epta-.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!