Gacovic Od romanskog stanovnistva do Rumuna Timocana (VII-XVI vek) knjiga III (1)

12 Slavoljub Gacović
seuit : seminauit (u perfektu, rum. semdna, fran. semer),
emit : comparauit (u perfektu, rum. cumpdra, a fran. acheter iz *accaptare,
koji potiče od comparare i nalazi se na jugu Galije),
Jlare : suflare (rum. sufla, fran. souffler),
concidit : taliauit (u perfektu, rum. tčia, fran. tailler),
iecore : ficato (rum. ficat/e/, fran. foie),
catulus : catellus (rum. cdfdl, st.-fran. chael),
uocaui : clamaui (u perfektu, rum. chema, a franc. appeler iz appellare),
detegere : discooperire (rum. descoperi, fran. decouvrir),
]?sšura - crepatura (rum. crdpdturd, st.-fran. creveure mozda dolazi
odatle).
Karakteristične fonetske promene u latinskom jeziku koje su zabeležene
u Prokopijevim delima, a potom zapažene u romanskim jezicima, posebno
u rumunskom, jesu:
vokal a izgovoren kao & i đ (upor. Žrćvec - Stenas, rum. stancd; Zdveg
- Zanes, rum. zdne),
vokal o izgovoren kao u (TeeAAopdvrec / Tepeddopodvrec - Gemellomunte,
rum. munte),
konsonant s u g i // u /(KaoteAAdve, - Castellona, rum. casla),
konsonant ¢ u ¢ (Mouvt{imepe - Mutipara),
konsonant g u ¢ (T'éppag - Germas, rum. Sermd),
konsonant r (¢ ili Tč) u / (Mévtlag - Pontzas, rum. Punti),
konsonant d u z kod Prokopija (Diana > Zdveg - Zanes, upor. dies >
zi),
konsonant s u § (KQOODAG - casula, rum. casuld, upor. KogovAav
GOTO 1 Aativev qoovfi kedobor ‘Popaiol »Romeji je nazivaju u latinskom
govoru KaooDAo“), itd.
Pored Prokopija u &ijim delima se mogu naći latinske reči, naveo bih
najpre Jordanesa, koji je bio čovek kulture i koji je pretendovao da pise klasi¢nim
jezikom Cicerona i Vergilija. Medutim, jezik kojim je pisao bio je jako
blizak vulgarom (narodnom) latinskom govoru. Navešću i nekoliko primera
iz njegovog dela Getica, koje je nastalo sredinom VI veka, u kojima se
vidi koliko je evoluirao latinski jezik i kako se lišen deklinacija pripremao
njegov put ka romanskim jezicima:
Romanizacija i romansko stanovnistvo Timocke zone (I-XVI vek) 13
bus,
Romano iurae umesto iure,
utriusque generi umesto generis,
foedus inito umesto initum,
cum paucis satellitibus et Romanos umesto Romanis,
a Lupicino Maximoque Romanorum ducum umesto Romanorum duci-
ob decorem umesto ob decus,
ob nimium frigorem umesto frigus,
gaudium feliciorem umesto felicius,
desinet umesto desinit,
dolum guod umesto qui,
fluvium quod umesto qui,
flumine gui umesto quod,
in Ravena umesto Ravennae,
omnisque genera tormentorum umesto omnia genera,
longo per tempore umesto longum per tempus,
de origine actusque Getarum umesto actibusque Getarum,
dum umesto cum,
pos umesto post, itd.!5
U hronici Teofilakta Simokate s početka VII veka, koja je pisana grčkim,
takode, sreéemo dosta uobičajenih latinskih reči (provolens — provolens,
carta — charta, cavalariig cabalarii, itd.), a ja ću izneti samo nekoliko
onih iz vulgarnog (narodnog) latinskog govora:
"Petdpve, (torna) Emywpie T yAdTTy
OKOUAKOJ — sculca T moTpie VA
ToDAŠov – tuldum fj črixop{o (ovfi
okp{Bovo - scribon (scribum) fj Aoviv{(6i qovi'ć
diotpia – distria – mšcjuci +fi ' Popor(ov govi
'KAgiOOUpQ — clausura Tf a Tp(o) ov itd.
U grčkom tekstu hroničara Teofana iz VIII veka, pored reči forna i fratre
iz vulgarnog (narodnog) latinskog govora, nalazimo i re&i klasičnog latinskog
jezika:
campos – campus (rum. cimp),
laccos ~ lacus (rum. lac),
manicia – manicae (rum. minici/minic),
muston – mustum (rum. must),
" Fischer, Latina dundreand, 53-54. Bez sumnje da se u VIII veku latinski diferencirao,
ali su autori Rechika pribegavali, zbog objasnjenja, i knjiskim primerima, prevodeci uzastopno
teze latinske primere latinskim, medu kojima svakako postoje i forme koje mogu biti interpretirane
kao specificnosti severne Francuske, medu kojima su mnoge germanskoga porekla,
kao npr. dem : donem (,daju se” fran. donner, a rum. da), opilio : [...] berbicarius (fran. berger,
a rum. pdcurar iz pecorarius).
! Vidi detalje u Mon. Ger. Hist. lordanes, ed. Mommsen i u Pauly-Wissowa, Real Encycl.,
u studiji Kappelmacher-a, kao i u Font. hist. Daco-Rom., vol. XIV, 9; G. Popa-Lisseanu, Limba
roménd in izvoarele istorice medievale, Memoriile sectiuni literare, seria 111, tomul IX,
mem. 10, Bucuresti, 1940, 266.
' Theophylactus, Hist., p. 323, ed. Bonn: Niži slojevi stanovništva po običaju kazu: scribona.