Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata99obilježje. U Makarskoj je dvadeset dana poslije toga “sresko poglavarstvo” zabranilo mjesnu organizaciju Hrvatske pučke stranke ne znajući čak ni kome dostaviti zabranu, pa su je bez imena naslovnika dostavili fra Roku Rogošiću, držeći da je on tajnik stranke. 236 Mogle su se održati samo različite udruge, među kojima su djelovale i katoličke organizacije. Tako je potkraj srpnja 1929. u Makarskoj održan sastanak Katoličke lige na kojem su držali predavanja ugledni katolički radnici Petar Grgec, Ivo Bogdan, Ljubomir Maraković i drugi. 237“Puno je tajnih sila igralo”, u međuvremenu, oko izbora nove općinske uprave kako bi ona odgovarala želji apsolutističkih vlastodržaca. 238 U listopadu 1929. država je promijenila ime u Jugoslavija i podijeljena je na banovine. Ponovno su dopuštene političke stranke. I grad Makarska proslavio je 13. X. 1929. proglašenje novog imena države. No, čini se da obični puk nije baš imao što slaviti, pa je i proslava bila “više službena nego narodna”. 239 Sljedećoj proslavi u Makarskoj 13. srpnja 1930. nazvanoj “Jadranski dan” pokrovitelj je bio prjestolonasljednik Petar i dan joj je potpuno jugoslavenski karakter sa sudionicima iz Sarajeva, Skoplja i Zemuna. Blagoslov barjaka za kraljevsku podmornicu “Osvetnik” obavili su pravoslavni svećenik, muslimanski hodža i makarski kanonik don Ante Žarnić.U Makarsku su se u međuvremenu uvukli Srbi i zauzimali položaje. Jedan od takvih bio je i makarski sudac dr. Rosić koji je, odmah poslije “šestojanuarske diktature”, dao zatvoriti načelnika u Gracu, Ivana Miošića, i makarskog načelnika Matu Klarića kao svoje, tako se govorkalo, stranačke protivnike. Protiv Rosića su njegovi protivnici pokrenuli istragu, nastojeći ga se riješiti iz Makarske, našto je Rosić počeo skupljati potpise da bi ostao u Makarskoj. Potpis je dobio, najvjerojatnije iz političke računice, i od gvardijana fra Ante Cikojevića, jer je Rosić pokazivao naklonost prema franjevcima i učinio bi im različite usluge. No taj je potpis politički štetio franjevcima kod jednog dijela stanovništva pa čak i kod biskupa, jer su biskupske konferencije nastojale da u katoličkim mjestima budu katolički činovnici. Promatrajući položaj franjevaca, nakon jednog razgovora s biskupom Mišićem u Zagrebu, zapisao je fra Roko Rogošić: “Jadni li smo mi! Biskupi nas optužuju da smo srbofili, gotovo napola pravoslavni, a Srbi nas drže, da smo eksponenti Rima, koji primamo, odotud silu novaca, da s Novom revijomčinimo propagandu među Srbima.” 240236 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 428. Nalijepljena je i odluka o zabrani HPS.237 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 431238 U Makarsku je uskoro došao i kralj Aleksandar. Put ga je vodio upravo ispred zgrade u kojoj su stanovali studenti, na koju je za tu priliku postavljen natpis apsolutističkom kralju: “Živio Kralj Aleksandar I.” Kako se kraljev automobil zaustavio u blizini mladih franjevaca, vjerojatno je i njihov magistar pozdravio kralja, a kraljev je pratilac Dimitrijević “turao” Antićeve studente da “opkole kralja. Tako je kralj u sredini fratara” došao do brodskog pristaništa gdje ga je čekao parobrod “Vila”. (AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 428. Nalijepljena je i općinska pozivnica na doček kralju 9. VII. 1929.) Student ljetopisac zapisao je u Dnevnik Zbora Milovan: “Na putu od naše Bogoslovije pa sve do parobroda ‘Vile’ gotovo se je samo s nama klericima razgovarao i rekao nam je: ‘Ja ću vas franjevce uvijek rado imati na pameti.’” (AFSM, Dnevnik Zbora Milovan, 9. VII. 1929.)239 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 436.240 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 444-5 (Klarić je pušten odmah sutradan iz zatvora, isto 428).