Potpuni tekst

6. Božji pohod309i lakše prodirao u “svetište duša”. Molitva mu je u trpljenju postajala zabava. Umnažanje molitava čak ponekad izgleda pretjerano. 109 No takvo moljenje nije bilo puko nabrajanje mnoštva riječi. Čini se da se Antić, preko ljeta, koliko-toliko oporavio. Čak je nakratko pošao i u svoje omiljelo “ljetovalište”, u Samobor. Prisjećajući se svojih ranijih boravaka činilo mu se da ga tu u prirodi sve uzdiže k Bogu. “Bio je već vrlo slab, pa su ga sestre na stolici nosile u I. kat gdje je bila kapelica. Tu je neke sestre ispovjedio. Izrekao je nekoliko pobudnih misli. Bio je to oproštajni govor”. 110Iako je već bilo poznato da je slab i nemoćan, još uvijek su mu mnogi tražili savjete, čak i ljudi koji su u svojim zajednicama birani na položaje. 111 Ukoliko su točna sjećanja fra Leonarda Kamerlata, 12. kolovoza, kad ga je Kamerlato posjetio, Antić je bio “dosta slabo”. Nije više odlazio ni u kapelicu. Ispovijedao je u sobi. A Kamerlatu je rekao kako mu liječnik preporučuje promjenu zraka, pa da će vjerojatno poći u Makarsku. 112 Upravo se u to vrijeme kod časnih sestara sv. Križa na Vrhovcu u Zagrebu održavao tečaj za časne sestre koje su studirale na Institutu za crkvenu glazbu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. U samostanu na Vrhovcu odsjele su i sestre s različitih podružnica. Možda su sestre tom zgodom pozvale i Antića na Vrhovac za ispovijedanje. Premda je prema Kamerlatu bio “dosta slabo”, upravo 12. kolovoza pošao je Antić s novim gvardijanom fra Ivanom Vukom na Vrhovac umjesto u Makarsku. Okružen pažnjom sestara osjećao se “bolje i ljepše”. Svaki dan je slavio misu i blagdanom održavao poticajne govore sestrama. Nastavio je raditi na prijevodu Serafske iskrice i prikupljati sredstva za izdavanje knjige. 113Odatle je pismeno bodrio fra Bernardina Bajića u njegovoj bolesti i davao mu duhovne savjete, ohrabrivao fra Jerka Bakotina u njegovoj službi provincijala, 114i duhovno upućivao rektora splitskog sjemeništa don Antu Jurića, kasnijeg split-109 Uz trpljenje koje namjenjuje za svog duhovnog voditelja, on moli odjednom još i dvije devetnice: jednu Djevici Siromaha, a drugu Milosrdnoj Ljubavi Kristovoj. Usp. Antić L. Markoviću, Zagreb 15. VII. 1964, AP, I/29, 4 [◊ 2, 219],110 Arhiv samostana sv. Klare u Zagrebu, Povijest samostana sv. Klare Bezgrješnog Srca Marijina, Samobor-Zagreb, (rukopis bez paginacije) uz datum 10. VI. 1964.111 Zagrebački provincijal Damjanović, očito ne znajući kako sam riješiti slučaj s jednim svojim klerikom, uputio ga je Antiću, što dokazuje koliko se u njegove sudove pouzdavalo. U spomenutom slučaju Antić je pokazao evanđeosku širinu posluživši se prispodobom neplodne smokve i zamolivši provincijala da kleriku pruži priliku još jednu godinu, uvjeren da milost Božja u njemu neće biti besplodna. Antić Damjanoviću, Zagreb, 6. VII. 1964, AP, I/12, 14 [¢ 4, 164].112 AP, Izvanprocesualna svjedočanstva, 15 [¢ 9, 48].113 Antić S. Mavrak, Zagreb, 13. VIII. 1964, AP, II/24, 150 [¢ 5, 627]. - Antić E. Bićanić, Vrhovac, 20. VIII. 1964, AP, III/7, 17 [¢ 6, 111]. - Antić M. Mikuliću, Zagreb, 2. IX. 1964, AP, I/30, 55 [¢ 4, 630]. Usp. također Antić Č. Čajko, Zagreb Vrhovac, 9. IX. 196, AP, II/6 [¢ 5, 216]. Antić gvardijanu Vuki, Vrhovac, 16. VIII. 1964. i 17. IX. 1964, AP, I/49, 8-9 [¢ 4, 933-935]. S Vrhovca se još jednom javio E. Bićanić, Vrhovac, 24. IX. 1964, AP, III/7, 21 [¢ 6, 114].114 Antić B. Bajiću, Vrhovac, 24. VIII. 1964, AP, I/2 [¢ 4, 7-8];; Antić J. Bakotinu, Zagreb, 14. VI. 1964, AP, I/3, 1 [¢ 4, 10-12]. Odatle se javlja i fra Miji Brleku. Antić Brleku, Zagreb, 28. IX. 1964, AP, I/8, 12 [¢ 4, 107].