Potpuni tekst

28 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličensjemeništa Stjepan Bosančić nastojao dokazati, čini se s pravom, da te predstave ne ometaju učenje jer je u to vrijeme trećina učenika svladavala školsko gradivo s odličnim uspjehom. 80Sjemeništarci su bili podložni stegi i nastojalo se otkriti i udaljiti one koji bi pogubno mogli utjecati na zvanje ostalih sjemeništaraca. Ipak kao i u svakom odgojnom zavodu, opažalo se i manjih negativnih pojava. Tako su ravnatelj sjemeništa Bosančić i dvojica prefekata, o. Kulišić i Glavaš, pronašli kod pitomca Novakovića zabranjenih knjiga,. 81 a učenika Čavku isključili su iz sjemeništa zbog “sablažnjiva” vladanja. 82 Kako dokumenti o tom “sablažnjivom” vladanju nedostaju, nemoguće je procijeniti težinu “sablažnjivosti”, no vjerojatno ni ona nije bila naročito pogubna pa je sinjska gimnazija stegom i učenjem mogla postati poznata po svojoj vrsnoći. Sudeći prema katalozima Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, fra Ante je bio odličan učenik i u prve tri godine prolazio s najboljom ocjenom. Vladao se pohvalno, u marljivosti bio postojan, u radu čist i uredan, a od predmeta je najviše volio, ako se može suditi po uspjehu upisanom u školskim katalozima, vjeronauk.83 U četvrtom je razredu već u prvom polugodištu počeo izostajati sa satova. Izostanci su označeni u katalozima kao opravdani pa bi se iz toga moglo zaključiti da je počeo pobolijevati. 84 To se nastavilo i u V. i VI. razredu, 85 a i uspjeh u učenju u tim je godinama bio nešto slabiji.Antićevi nešto mlađi kolege pod starije dane sjećali su se da je Antić već u gimnaziji bio bolji i ozbiljniji od ostalih učenika, ali osim pojedinih zgodica iz njihova se opisa ne može utvrditi u potpunosti Antićev duhovni razvoj. Ipak se i iz tih sitnih pojedinosti može ustvrditi da je Ante već tada uporno nastojao oko vlastitog posvećenja. Po naravi je bio živ. Reagirao je brzo. A dvije godine u školi mlađi fra Karlo Nola sjeća se da mu je Antić, koji je tada bio u trećem razredu, kad mu se Nola opetovano rugao, dao i zaušnicu. 86 S tim je razmirica i završila. No taj živahni mladić već je u tim mladenačkim godinama, a čini se posebno nakon primanja sa-80 Ravnatelj Bosančić iznio je kao dokaz da je od 92 sjemeništarca 30 odlikaša. AFPPOS, Spisi provincijala, fasc. 29. br. 222/1911.81 O tome su 17. travnja 1911. izvijestili provincijala, AFPPOS, Spisi provincijala, Protokol, 329/1911. Nema izvornika.82 AFPPOS, Spisi provincijala, fasc. 29, zabilješka u protokolu br. 370 i 376/1911. (odgovarajući dokumenti nedostaju).83 Arhiv Franjevačke klasične gimnazije Sinj, knj. br. 1905/1906, f. 202;; 1906/1907, f. 127-128;; 1907/1908, f. 27-2884 Arhiv Franjevačke klasične gimnazije Sinj, god. 1908/1909. f. 51;; knj. br. 28, f. 1. Prema Antićevu kasnijem iskazu u Zavodu za patološku fiziologiju medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu unesenom u povijest bolesti god. 1910. bolovao je od pluća i iskašljavao krv. Arhiv Vicepostulature, Osobni dokumenti, 38 [¢ 7, 89].85 Arhiv Franjevačke klasične gimnazije Sinj, god. 1909/1910. f. 199;; knj. 28, god. 1910/1911, f. 234.86 K. NOLA, “Sjećanja na pk. fra Antu Antića”, VFPPO, 14 (1965) br. 3-4, str.48. Članak je otisnut i u DOA, 2 (1972) br. 2 str. 10-11, gdje je pogrešno spojen s člankom fra Ivana Glibotića.