Potpuni tekst

46 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenKao student kroz čitavo bogoslovno školovanje nastavio je dosljednom marljivošću, pa je prema školskim katalozima bio jedan od boljih učenika 189 a kao takav je istican i u izvještajima koje je u ime “ispitnog povjerenstva” uputio provincijalatu fra Petar Grabić 1915. i 1916. godine. 190 Školski katalozi ocjenjuju kroz prve dvije godine njegovo akademsko ponašanje kao potpuno prikladno, a više puta spominjani Antićev kolega fra Karlo Nola u svojim uspomenama na to doba ističe Antićevu “izvanrednu” sabranost i pobožnost, uzornost u vršenju Pravila, poslušnost, sklonost molitvi, strpljivost i veselo raspoloženje. 191 Na tom mu je hodu bez sumnje pomagao fra Marko Ivandić, “čovjek pronicava duha”, 192 kod kojeg se Antić u Makarskoj ispovijedao 193 a koji je slovio kao krepostan redovnik i “pravi majstor” u savjetovanju. 194RAD U STUDENTSKOM AKADEMSKOM ZBORURatno doba nije bilo najprikladnije za razvoj intelektualnog i redovničkog života. Često nepotvrđene vijesti uznemirivale su studente i odvlačile njihovu pozornost. No i ono što su sami studenti mogli vidjeti i čuti bilo je već i previše dovoljno da im odvuče pozornost i umanji zanimanje u brizi za budućnost. No i u takvim prilikama studenti su osim svoga strogo školskog rada djelovali još i u Zboru franjevačkih bogoslova Milovan. Taj je zbor nastao 1911. udruženjem već spominjanog Zbora franjevačke bogoslovne mladosti Knežževićiz Zaostroga i makarskog zbora Milovan. Ime je dobio prema proslavljenom pjesniku fra Andriji Kačiću Miošiću i bio je članom Saveza franjevačkih bogoslovai Hrvatskoga katoličkog đačkog saveza. Svrha je Zbora bila da se njegovi članovi što bolje priprave da bi u svom kasnijem životu kao franjevci, u duhu smjernica Crkve i Pravila Reda, što uspješnije djelovali oko promicanja kršćanskog života 189 Usp. Arhiv franjevačke bogoslovije u Makarskoj, Status discipulorum.190 Usp. - AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 103. Arhiv Vicepostulature Antićevi osobni dokumenti, 66. prepisi izvještaja br. 629/ 1915 [14. III. 1915] i br. 193/1915 [14. II. 1915]. Izvorne spise, nažalost, nisam uspio pronaći. 191 Donosim u cijelosti citat iz Nolina teksta: “Ni u teologiji ne mogu zabilježiti što izvanredno o fra Anti osim ove izvanredne sabranosti i pobožnosti;; a inače je bio uzor i prvi u vršenju svih pravila i naredaba starijih. Njegovi posjeti Presv. Sakramentu bili su češći nego nas drugih;; A zahvale poslije sv. Pričesti dulje nego li naše. Bio je slabunjava zdravlja, pače i podvrgnut TBC, a koji put bacao je i krvi. Ali uvijek strpljiv, blag i lagano nasmijan”. K. NOLA, “Sjećanja na pk. fra Antu Antića”, VFPPO,14 (1965) br. 3-4, str.49. DOA , 2 (1972) br. 2 str. 10. 192 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 63.193 Usp. AFPPOS, Spisi provincijala, fasc. 34. sveščić I b , br. 1846/1914. prilog Izvještaju makarskog gvardijana fra Krste Belamarića definitoriju, Makarska 12. XII. 1914. Iz navedenog priloga je vidljivo da se kod Ivandića ispovijedalo više svećenika i studenata nego kod svih ostalih ispovjednika zajedno u Makarskoj.194 Fra Marko Ivandić (Žeževica, 1. I. 1851.- Makarska, 9. II. 1942.) vršio je u Provinciji uz službu lektora različite druge službe. Dva puta je bio i provincijal. A za vrijeme kolere u Neretvi 1886. svojevoljno je pošao među oboljele i ostao mjesec dana pružajući im duhovnu utjehu. AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 109-110. H. G. JURIŠIĆ, “Sveti sljedbenici Franje Asiškoga u našoj prošlosti”, Kačić, IX/1977, 58-59.