Potpuni tekst

6. Božji pohod305kao majka. Sestre uslužne a tako i kandidatice. Bili su to nezaboravni dani. 77 Čini se da je proveo tri tjedna “kao na odmoru”, a ljetne praznike i poslije njih više od dva mjeseca kod franjevaca u Samoboru, te se 5. XI. trebao vratiti u Zagreb, gdje je nastavio svoj apostolski rad. Činilo mu se da se oporavio i osjećao se bolje. 78 Radilo se zapravo tek o kraćem poboljšanju, jer su poboljšanja već duže vremena bila promjenljiva i varljiva. Tako je zasigurno 31. siječnja 1963. ponovno bio u krevetu. 79 Bolest će ga navesti, a možda i pritisak samostanskih poglavara, da je ipak uskoro skratio vrijeme primanja stranaka na četiri sata. 80 Negdje potkraj travnja ili u prvoj polovici svibnja počeo ga je mučiti laki išijas koji mu je otežavao rad već oslabljenog srca. 81 No on je uporno skrbio i nadalje za svoju duhovnu djecu i pisao im pisma. Braću franjevce u Provinciji pokušavao je oduševiti duhovnijim životom moleći da Gospodin proslavi i “uzdigne na oltar za primjer i za odvjetnika” 82 fra Stanka Petrova koji je te godine preminuo. Pokrenuo je prikupljanje uspomena od onih koji su ga poznavali. 83 Bolesne je hrabrio svojim primjerom i jačao duhovnom ljubavlju i pažnjom. 84 Zalagao se da ne ugasne klica redovničkih zvanja. 85 No oni koji su mu 77 Antić M. Ostrognaj, Samobor, 8. IX. 1962. AP, II/30, 6 [¢ 5, 763-764]. Usp. i Antić E. Bićanić, Zagreb-Vrhovac, 12. VIII. 1962, AP, III/7, 11 [¢ 6, 107]. Arhiv franjevačkog samostana u Zagrebu, Kronika Franjevačkog samostana, 1957-1962, 1975-1982, str. 120 [7. VIII. 1962].78 Antić B. Horvat, Zagreb, 17. XI. 1962, AP, II/11, 13 [◊ 2, 383]. Dozvolu da može provesti ferije u Samoboru zatražio je od provincijala Damjanovića 2. VII. 1962. (Antić Damjanoviću, Zagreb, 2. VII. 1962, AP, I/12, 10 [¢ 4, 159].) S Vrhovca je pisao s. Gonzagi Šmit 7. VIII, AP, II/34, 14 [◊ 2, 610]. i fra Joakimu Friganoviću, 16. VIII. 1962. AP, I/15, 4 [¢ 4, 189]. Usp. također Arhiv Vicepostulature, Sestra Čedomila [Čajko] Antiću, Novi Marof 28. X. 1962. U Samobor je došao najvjerojatnije 25. VIII, kako se da zaključiti iz njegova pisma datiranog 26. VIII [u prijepisu pogrešno 16. VIII, u kojem kaže da je “danas u subotu” došao u Samobor. Kako je subota te godine bila 25. VIII. vjerojatno je pismo dovršio i datirao tek sutradan, ili je u datiranju pogriješio datum, što je vjerojatnije nego dan. Isti datum je naveden i u pismu sestri Lukreciji Mičić, Samobor, 26. VIII, 1962, AP, II/25, 2 [¢ 5, 655]. Usp. AP, II/28, 12 [◊ 2, 539]. Damjanoviću je 25. IX. zahvalio da mu je dopustio provesti praznike u Samoboru (Antić Damjanoviću, Zagreb, 25. IX. 1962, AP, I/12, 11 [¢ 4, 160]). No, tamo se pojavljivao i kasnije (7. X. usp. AP, II/32, 1 [◊ 2, 586]).79 Antić K. Borković, Zagreb, 31. I. 1963, AP, I/7, 1 [◊ 2, 5].80 Stranke je primao u 10,00-12,00 i 17,00-19,00 sati. Usp. Antić V. Jagnjić, Zagreb, 19. III. 1963, AP, II/12, [¢ 5, 276].81 Antić M. Mikuliću, Zagreb,10. VIII. 1963, AP, I/30, 47 [¢ 4, 617]. “Skoro ima tri mjeseca nosim išijas ali ne teški više je za me neugodni.” Antić L. Markoviću, Zagreb 8. IX. 1963, AP, I/29, 1[◊ 2, 214]. “Kroz ovo ljetno vrijeme, pače poslije Uskrsa Gospodin je na me pustio laki ishijas. […]” Uskrs je 1963. bio 14. travnja.82 Antić I. Juriću, Zagreb, 4. IV. 1963, AP, I/21, 78 [¢ 4, 437]. Pisma svećeniku, IV, 30.83 Antić je zamolio Balića da bi skupio u Rimu sve uspomene od onih koji su Petrova poznavali sa sveučilišta ili kasnije iz susreta u Rimu. Antić Baliću, Zagreb, 4. IV. 1963, AP, I/4, 30 [¢ 4, 64-65]. - Nakon što je zatražio mišljenje fra Nikole Gabrića bi li se trebao i morao provesti proces za Petrovljevu beatifikaciju (Antić Gabriću, Zagreb 26. IV. 1963. Pisma, I [30/110] 146), a vjerojatno i od još nekih njegovih prijatelja. Odustao je kad je saznao da su najintimniji Petrovljevi prijatelji rekli da “ne može na oltar.. Antić I. Juriću, Zagreb, bez datuma. AP, I/21, 92 [¢ 4, 452].84 Kad je oboljela sestra Daroslava Vojvodić, Antić je, iako i sam nemoćan, tražio da mu označi dan i sat kad je može posjetiti, izjavivši se spremnim zamoliti gvardijana da mu dozvoli poći taksijem. Antić D. Vojvodić, Zagreb, 20. IV. 1963, AP, II/43, 30 [¢ 5, 1047].85 Usp. Antić K. Borković, Zagreb, 31. I. 1963. i 3. III. 1963, AP, I/7, 1-2 [◊ 2, 4-6]. Nadnevak drugog pisma je u izvorniku popravljan čini se iz broja 2 u 3.