Potpuni tekst

4. Učitelj U duhovnog života229svećenici, redovnici i redovnice pa i poglavarice redovnica koje ponekad oslovljava s časna majko i duhovna kćeri.U upotrebi samog naziva duhovni otac nije jednostavno pronaći neki određeni ključ jer se Antić s nekim osobama dopisivao više godina i napisao na desetke pisama potpisujući se jednostavno fra Ante ili nevrijedni i beskorisni sluga u Gospodinu, da bi tek nakon više godina upotrijebio riječ duhovni otac. 168 Drugima je on duhovni otac od prvih sačuvanih pisama, ali nije poznato otkada vodi te duše. 169Svoju ulogu duhovnog oca Antić je shvaćao vrlo odgovorno. “Duhovni otac mora vršiti volju Božju.” Kao takav želio je i molio da njegova duhovna djeca kad dođu k njemu i nađu u njemu Duha Svetoga. Za duhovnu se djecu žrtvovao i molio, 170 pomagao ih materijalno, savjetima i preporukama, upozoravao ih na vrijeme u koje slavi misu kako bi se i odsutni mogli ujediniti molitvom s žrtvom koju je prinosio Bogu. 171 Ulagao je svu pomnju da ih privede sjedinjenju s Bogom. 172Pisao im je pisma “po volji Božjoj”, 173 pogađajući u srž problema duhovnog života.174DUHOVNOST PO MJERIOsnovica svega Antićeva duhovnog vodstva sastojala se u predanju Bogu, podlaganju Božjoj volji i življenju u Božjoj nazočnosti. Kad osoba preda srce potpuno Božjoj ljubavi, mogu nasrnuti napasti, nadirati sumnje, bjesnjeti stra-sti, ona ostaje čvrsta poput građevine sazdane na čvrstom temelju. Kad je srce u Gospodinu, on ga brani čuva i vodi. 175 Ta Bog nas sve voli i ljubi. U tom uvjerenju osoba jednom predana Bogu treba čuvati mir i sabranost, odazivati se trajno glasu milosti, stalno hoditi u Božjoj prisutnosti i biti s Bogom sjedinjena. 168 Sestra Đema Bikić je tek nakon tri godine dopisivanja nazvana duhovna kćer. Usp. Antić Đ. Bukić, Zagreb, 19. V. 1954. AP. II/3, 5 [◊ 2, 330]. Marica Baturić nakon dvije godine u 18. pismu u kojem se također potpisuje nevrijedni i beskorisni sluga u Gospodinu. - Anđelini Kujundžić se tek u 74. sačuvanom pismu potpisuje kao duhovni otac. Usp. Antić A. Kujundžić, Zagreb, 25. II. 1959. AP, II/19, 74 [¢ 5, 442].169 Usp. Antić B. Horvat, Zagreb, 7. I. 1960. AP. II/11, 1 [◊ 2, 354].170 AP, II/21, 2 [◊ 2, 451].171 AP, II/34, 9 [◊ 2, 604].172 “Sićam se da ste me pitali koji je uzrok da sam Vas izabrao za duh[ovnog] vođu (ne ja nego dragi Bog) ali nisam odma imao na to odgovoriti ali sad Vam pišem da u našoj Provinciji nema svećenika koji bi svu pomnju uložia oko jedne duše, koja se iskreno želi Bogu predati, da je podpuno otrgne od zemaljštine i privede k poniznome ujedinjenju Božjem, kao što je moj duh. Otac. Fala dragome Bogu koji mi je tu priveliku milost udilio! A ja iskreno i ponizno priznajem da nisam ni vridan ni dostojan te milosti ali dragi Bog me je priklonio k Vama da me Vi dovedete k Njemu. Fra L. [Bazo] Antiću, 1. XI. 1938. Uredovni spisi klerikata izvan protokola. Arhiv Vicepostulature. Izvornik. 173 Antić P. Vukoviću, Zagreb, 30. I. 1958, AP. I/43, 10 [◊ 2, 294].174 Usp. Fra Frano Nimac Antiću Makarska 25. VIII. 1938. Uredovni spisi klerikata. Arhiv Vicepostulature. Izvornik. 175 Antić F. i M. Stipetić, Zagreb, 11. VII. 1961, AP, III/35 120 [¢ 6, 466-467].