Potpuni tekst

3. U vremenu krvoprolića i komunizma163NENORMALNI UVJETISljedeća je 1944. godina bila još teža. Većina je samostana bila oštećena i opljačkana. 97 Saveznici su bombardirali Split. O podne 3. siječnja 1944. crkva sv. Petra u Splitu sravnjena je sa zemljom, a biskupova palača u njezinoj blizini teško oštećena. Biskup se sklonio kod franjevaca, na Dobri, što je Antiću omogućilo da natpastiru pošalje poneki dar za koji je opravdano biskup držao da je darovan Antiću, pa mu je zbog toga osjećajno zahvalio vapijući Bogu u kojem je gledao jedini spas čovječanstva. Njegov vapaj Deus misereatur nostri 98 kao da je preuzet od davnog kršćanina s nadvratnika salonitanske bazilike mučenika Dujma: Deus noster propitius esto Reipublicae Romane. Makarsku su nadlijetali zrakoplovi. Prisjećajući se tih dana, Antić je nakon rata pribilježio u svom izvještaju:“Na 15. XII. 1943. u osam sati navečer dok smo bili na razmatranju (u duh. vježbama) pale su prve male bombe u naš gajić. - Na 7. I. 1944. oko 11 sati prije podne bila je prvi put ozbiljno bombardirana Makarska. Jedna je bomba pogodila samostan u onaj dio kamo se ide u potkrovlje, a druga je pala nad korom kod ulaza. Napadaj je potresao duhove i prouzročio je strah. Poštovani O. Gvardijan i P. O. Rektor dozvolili su braći iz obližnjih mjesta da se mogu zakloniti kod svojih kuća, a neka braća podjoše u Živogošće”. - Na 11. I. 1944. opet je Makarska bila četiri puta bombardirana. Poslije toga tražili smo da bi našli u Tučepima ili u drugom obližnjem selu zgodnu kuću kako bi se mogli zakloniti ostali klerici i po mogućnosti proslijediti školu ali nismo uspjeli.” 99Neprestane uzbune su otančale svačije živce. Rektor Bogoslovije i kustod Provincije, nekadašnji kapelan austrijske vojske i saveznički zarobljenik iz I. svjetskog rata, fra Gabro Cvitanović povukao se u Vepric i Soline kod Brela. Antić je vjerojatno očekivao da se oglasi kao poglavar, što učiniti sa studentima. I on se zaista oglasio, negdje iz skloništa, valjda iz Veprica, samo pol sata hoda od makarskog samostana, ali ostavljajući Antiću teškoću odgovornosti za mlade živote. “Ja ne mogu odlučiti ništa” - piše fra Gabro - “jer ne znam sam što da odlučim kad izlaza nigđe (!) ne vidim. Ali zato dopuštam svima, ako mogu da se sklone bilo kod svoje rodbine, bilo u koji samostan, bilo kod kog župnika ili prijatelja.” 100Daljnji tijek zbivanja opisuje nam Antićev izvještaj:“Na 24. I. 1944. došao je u Makarsku Mnp. O. Provincijal i sazvao sjednicu obitelji na kojoj se pretresalo pitanje o zaštiti i snalaženju u ovim prilikama. Konačno 97 Arhiv Vicepostulature, Damjan [Grgat] Antiću, Živogošće, 10. I. 1944. piše o stradalom samostanu u Živogošću.98 Arhiv Vicepostulature, Biskup Bonefačić Antiću, Split 6. I. 1944. i 28. II. 1944. Opisujući u drugom pismu Antiću bombardiranje palače, biskup vidi prst Božji što nitko nije poginuo, i ističe da su “svjetovne” slike stradale a “nabožne” ostale neoštećene, dapače Gospina slika iznad njegova kreveta “kao po čudu” ostala je neoštećena dok je tu sve drugo uništeno. Usp. također i pismo Split, 10. X. 1948. 99 AFPPOS, Spisi provincijala, 364/45, A. Antić, Izvješće o klericima od škol. god. 23. VI. 1942. do 12. XII. 1945, str. 1-2.100 Arhiv Vicepostulature, Cvitanović Antiću, Vepric, 22. I. 1944.