Potpuni tekst

302 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenIpak bilo zbog duhovnih poslova, bilo zbog odmora ponekad je odlazio iz samostana u okolicu Zagreba. Tako se čini da je 24. IV. 1960. podigao put križa u Brezovici i boravio, vjerojatno, više dana. 55 Iz zagrebačkog Kraljevca, najvjerojatnije iz samostana Služavki Malog Isusa, čestitao je 9. VII. 1960. provincijalu zagrebačkih franjevaca Damjanoviću ponovni izbor za provincijala. 56 Zbog oporavka i odmora preko ljeta je (27. VII - 8. IX. 1960) boravio u Okiću kod svećenika Frkina, gdje se izvan gradske vreve, u prirodi i na svježem zraku oporavljao. Tu su ga posjetila i subraća iz samostana. No, čini se da se slabije oporavio nego prethodnih praznika u Samoboru, 57 a stvarale su mu poteškoću i slabe prometne veze sa Zagrebom, jer je do željezničke postaje imao tri sata pješačenja, a do postaje nije bilo prijevoznog sredstva. 58 U listopadu je ponovno bio u Samoboru, 59 a tu je i pred Božić održao duhovne vježbe časnim sestrama klarisama, a čini se proveo i sam Božić. 60Premda bolestan, gledao je s nadom i u ovozemaljsku budućnost. Posebno ga je oduševila najava Drugoga vatikanskog sabora, pa je s nadom molio da donese obilan plod Crkvi i čovječanstvu. 61 No, već fizički oslabio, u komunističkoj zemlji ograničeno obaviješten o zbivanjima u Crkvi, premda bolje od ostalih svećenika, fra Ante nije zahvaćao u svu opsežnost Sabora. Promatrao ga je iz svoje zagrebačke sredine u kojoj komunizam nije dopustio Crkvi normalan razvoj. To ga je potaklo i na prijedlog koji je 1961. uputio fra Karlu Baliću, a bavi se ponajviše praktičnim pitanjima. Pismo je Balić predao svom suradniku fra Petru Čapkunu, nekadašnjem Antićevu pomoćniku, da iznese svoje mišljenje. No Čapkunovo se mišljenje razlikovalo od Antićeva, osim u pristupu mistici, pa se Balić, čini se, nije poslužio Antićevim prijedlogom na Saboru. No, Antićev zaključak da je potrebno duše upućivati “najvećim vrhuncima mistike”, a što na kraju krajeva znači da volja Božja postane naša volja i da budemo s Bogom jedno kao što su tri božanske osobe, ostao je trajno valjan zaključak. 62pomogao pronaći u Rimu boravište njegovu sinovcu i studentici Tini . (Antić I. Juriću, Zagreb, 17. VI. 1960, AP, I/21, 54 [¢ 4, 416]).55 Zapis o postavljanju puta križa u Vicepostulaturi. Odatle je pisao Č. Čajko. Antić Č. Čajko, Zagreb, 24. IV. 1960, AP, II/6 [¢ 5, 167]. Taj dan je bila nedjelja po Uskrsu (bijela) a Antić u pismu navodi da ostaje do petka, što bi značilo do 29. travnja. 56 Antić Damjanoviću, Zagreb, 9. VII. 1960. AP, I/12, 6 [¢ 4, 155].57 Arhiv franjevačkog samostana u Zagrebu, Kronika Franjevačkog samostana, 1957-1962, 1975-1982, str. 74 i 75 [7. VIII. i 8. IX. 1960].58 AP, III/7, 3 [◊ 2, 650];; Antić Aniću, Okić, 30. VII. 1960, AP, I/45 [¢ 4, 834]. Usp. Antić Č. Čajko, Okić, 10. VIII. 1960. AP, II/6, [¢ 5, 171]. - Antić F. i M. Stipetić, Okić, 10. VIII. 1960, AP, III/35 117 [¢ 6, 464]. - Antić L. Tomić, Zagreb, 13. VIII. 1960, AP, II/36, 9 [¢ 5, 821].59 Antić A. Kujundžić, Samobor 1. X. 1962, AP, II/19, 81 [◊ 2, 443]. 60 Usp. Antić Baliću, Zagreb, 26. XII. 1960, AP, I/4, 23 [¢ 4, 55]. 61 Antić Baliću, Zagreb, 26. XII. 1960, AP, I/4, 23 [¢ 4, 56]. 62 Usp. Antić Baliću, Zagreb, 20. III. 1961, AP, I/4, 24 [¢ 4, 57-58]. Na Antićevu molbu da bi se produžio studij dogmatike Čapkun je dodao bilješku kako je Evađelje “opus vitae et non solum annorum theologiae”. Čapkun nije bio ni pristalica manuala na teologijama držeći da su “dodijali”. Ali je s Antićem stajao na stajalištu da je teologija “practica scientia”. Ipak je budućnost dala pravo Antiću jer je studij teologije za licencijat (magisterij) kasnije zaista s jedne godine podignut na dvije godine, a za svećenike koji se spremaju za pastoralnu službu uvedena je nakon diplomiranja pastoralna godina.