Potpuni tekst

4. Učitelj U duhovnog života223“pod imenom Provincije”. 133 Kad je počeo skupljati potporu za knjigu o sv. Karlu Secijskom, skupljao ju je “radi časti” sveca i ugleda Provincije kojoj je namjeravao posvetiti prijevod. 134Blagi i povučeni Antićev karakter očito mu je olakšavao kontrolu nad osjećajima, samosvladavanje i prilagodljivost. Te vrline kao i traženje savjeta od drugih osoba, naročito od poglavara, upućuju na Antićevo uporno traganje za razboritošću. No, lako je zapaziti s kojom se lakoćom Antić snalazio u mnogovrsnim problemima s kojima su bile opterećene osobe koje su mu dolazile tražiti savjete, tako da se dobiva dojam da je Antić uz stečenu razboritost bio obdaren nekom posebnom jednostavnom duhovnom razboritošću. Pozornost koju je Antić pokazivao i prema najsitnijim crkvenim propisima, bez upadanja u zakonski formalizam, jednostavnost savjeta u njegovim pismima, upravo zapanjuje. Nema tu učenih teoloških razglabanja. Nema napuhanih ni pretjeranih opominjanja da se sačuvaju religiozne vrijednosti, iako su opomene stalno prisutne. Opomene se ne doživljavaju kao prijekori već kao poticaji skromnog čovjeka, uzdignutog milošću Božjom, na život bliskiji Kristu, Bogu Ocu i Duhu Svetome. To su poticaji na molitvu zahvale Bogu koji je uzljubio čovjeka.PROMICATELJ PRAVEDNOSTIKako je čitatelj mogao zapaziti iz opisa Antićeva života i rada, naročito sa studentima, Antić je prema svima nastojao biti pravedan. Njegova pravednost bila je nadahnuta Božjim dobročinstvima koja je osjećao i za koja nije htio ostati nezahvalan, već je osjećao da je dostojno i pravedno da na njima zahvalnošću uzvrati Gospodinu. Tako se vladao u čitavom životu. Pravednost je od njega tražila prvenstveno zahvalnost, odanost, poslušnost i velikodušnost prema samome Bogu zbog toga što Bog djeluje u njegovoj duši. Pravednost je tražila vjernost obećanjima izraženim na zavjetovanju. Pravednost je tražila slušanje Božjih poticaja. Zbog toga postaje i razumljivo kad Antić i poglavarima piše da budu poslušni. 135Provinciji je nastojao uzvratiti na iskazanom dobročinstvu što ga je primila u svoje krilo, prvenstveno molitvama koje je upravljao za njezinu dobrobit 136 i preporučujući Provinciju i naročito klerike kojima je on bio magistar u molitve svojih duhovnih učenika 137 te nastojanjem da svoj pismeni rad posveti Provinciji. Iz zahvalnosti Bogu na njegovim dobročinstvima proizlazila je i njegova odanost133 Antić Petrovu, Makarska, 27. V. 1943. AP, I/34, 25, [¢ 4 660]. Pisma svećeniku, III, 20/22, 40.134 Antić M. Mikuliću, Zagreb, 2. IX. 1964. AP, I/30, 55 [¢ 4, 630].135 Usp. Antić K. Bačić, Zagreb, 29. I. 1954, AP. II/1, 11 [¢ 5, 8]. 136 Zanimljiva je u tom smislu njegova molitva zapisana u Spomen-knjizi - Karmel Brezovica, 8. V. 1949. upućena sv. Tereziji: “Sveta Majko Terezijo, čuvaj, brani, štiti Provinciju Presvetog Otkupitelja, njezinu serafsku mladež i njezine učitelje, odgojitelje.”137 “Vaša nakana neka bude za cijelu sv. Crkvu, za naš narod i za našu (posebno) Provinciju”, Antić M. Baturić, Makarska, 11. XI. 1947. AP III/5, 23 [¢ 6, 63]. Usp. također Antić K. Jukić, Zagreb, 7. XI. 1947. i 23. VI. 1949, AP, III/13, 34 i 37 [¢ 6, 200 i 202].