Potpuni tekst

222 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličendnostavan. 126 Ne dolaziti u sukob s drugima i ne ići “prsi u prsi, nego diplomatski, po vezama, po nekoj duhovnoj strategiji”. Strategija je obuhvaćala prije svega nenametljivost. Vladati se mudro i jednostavno. 127 Biti strpljiv. 128 Taktički i profinjeno pronaći osobe koje će prihvatiti određeni posao kao svoje djelo. Sakriti se na neki način iza drugoga. Za uspjeh je trebalo pronaći prijateljstva, raditi preko veza, biti fin, otmjen, diplomat i s protivnicima. 129Na takvoj naravnoj razboritosti Antić je izgrađivao dalje svoje stavove koji su odavali uravnotežena čovjeka, 130 pažljiva do skrajnosti, ali bez pretjeranosti. Ako je koji put namjerno bio uporan, skoro dosadan, toliko se ispričavao da je osoba kojoj se obraćao prihvaćala tu njegovu upornost i ispunjavala mu molbe znajući da one ne potječu ni iz kakvih sebeljubnih nego iz čistih religioznih motiva. Čini se da su Antićevi postupci bili vođeni razboritošću već od njegovih mladih svećeničkih dana, kad je još bio pomoćnik u magistarskoj službi fra Petru Grabiću. Može se naime naslutiti da su klerici kod njega nalazili razumijevanje i obraćali mu se i onda kad bi koji put došli u sukob s magistrom Grabićem, 131 što je bilo i razumljivo jer je Antić prema studentima pokazivao razumijevanje. U svojim različitim pothvatima on se doista, više puta, krio iza osoba s autoritetom računajući na bolji uspjeh pothvata. Nije to bio samo izraz poniznosti nego uvjerenje da će tako lakše uspjeti u pothvatu. U tom smislu treba shvatiti i njegovo navođenje tuđih mišljenja koja su trebala potkrijepiti opravdanost nekog postupka. Zbog istog razloga i u skladu s tadašnjim shvaćanjima ni u priređivanju knjiga nije navodio svoje ime. Tako su ne samo njegovi liturgijski kalendari bili bez naznake priređivača već je i Konstitucije Reda, čiji je prijevod mukotrpno priređivao sa suradnicima, želio izdati pod imenom Provincije da “vatra prodire iz svetišta - iz centruma i da se širi i zahvaća sve krajeve i cijelu zajednicu”. 132 Također i Carevljevu knjigu Dragocjeno zrno biserovo o otajstvima krunice želio je izdati 29. VII. 1953. AP, II/24, 44 [¢ 2, 480]. - Usp. također PIUS XII, Menti nostre (adhortatio ad clerum universum, 23. IX. 1950), Enchiridion clericorum, n. 2201. p. 830, “Christianae autem perfectionis initium ex humilitatis virtute oritur”;; R. GARRIGOU - LAGRANGE, Le tre età della vita interiore preludio di quella del cielo. Trattato di ascetica e mistica III, Torino, 146.126 Antić D. Balajić, Zagreb, 5. II. 1945. AP, II/2 [¢ 5, 32 i 33].127 Usp. Mt, 10,16.128 U jednom studentskom interventu o Šulentinu predavanju Na stazi života Antić je rekao “da je strpljivost potrebna za ustrajnu borbu”. Arhiv Franjevačkog samostana Makarska, Zapisnik Zbora Milovan god. 1923-1925. Sv. IX. Četvrta redovita. sjednica, 3. II. 1924. 129 Usp. Antić M. Mikuliću, Zagreb, 27. V. 1964. AP, I/30, 54 [¢ 4, 629].130 Jedna od Antićevih pouka bila je: “Čuvati duhovni ekvilibrij - ravnotežu - u svakom duševnom stanju”, Antić G. Šmit, Zagreb, 19. VI. 1959. AP II/34, 9.131 Tako klerik fra Ćiril Jurić u veljači 1919. uređuje svoje odnose preko fra Ante. AFPPOS, Spisi provincijala F. Lulića Fascikl, IV, br. 2789/1919. i br. 2832.132 Antić Petrovu, Makarska 11. V. 1942. AP, I/34, 14. Pisma svećeniku III, br.20/11, str. 27;; Antić Grabiću govori o prijevodu bula papa koje bi trebalo tiskati s napomenom: Priredila i izdala Provincija Presvetog Otkupitelja. Antić Grabiću, Makarska, 6. XI. 1942. AP, I/47 [¢ 4, 894];; signatura provincijalata 1187/42.