Potpuni tekst

226 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličennjima neke starije subraće pa čak i poglavara u pojedinim prilikama, kad je nazrijevao da njihovi pretjerani zahtjevi mogu biti na duhovnu štetu subraći. Ustrajno se izgrađujući, uspijevao je bez povrede poglavara provesti vlastite stavove za koje se naknadno pokazalo da su bili opravdani. Njegova jakost sastojala se u poniznoj upornosti kojoj se doslovno bilo nemoguće oprijeti. Podlažući se strpljivo, izrastao je u jaku duhovnu osobu.Antićeva nenametljivost i duhovna profinjenost pribavili su mu u očima poglavara izvjesne prednosti. Vjerojatno zahvaljujući umiljatosti prema poglavarima i poglavari su bili skloniji uvažavati njegove potrebe. 150 Čak bi se naizgled nekomu moglo pričiniti da je u životu nailazio na manje poteškoća nego ostali redovnici. No poteškoća je bilo. One su proistjecale iz slabosti ljudske naravi i Antić se s njima morao hvatati ukoštac i zbog toga mu je trebalo dosta duhovne jakosti.Nju je postizao vježbajući se u poniznosti. Neki njegovi izrazi poniznosti u današnje vrijeme mogu se činiti, na prvi mah, da odudaraju od shvaćanja dostojanstva ljudske osobe. Antić ih je međutim shvaćao duboko religiozno i iza sjene poglavara promatro je tvorca vlasti. 151 Sebe je često nazivao nevrijednim slugom Gospodnjim, najzadnjim i beskorisnim. 152 Potpisivao se poslušni podložnik, 153 a dvadesetih i tridesetih godina, vrlo često, “pokorni fra Ante”. Čak je i osobna pisma više puta slao preko Provincijalata. 154 Kad mu je majka pisala, i uz to još poručila da dođe kući, on je pitao savjet u provincijala i podložio se njegovoj odluci. 155Ponekad se takvo njegovo izražavanje odanosti i poslušnosti i obećavanje molitava čini naivna captatio benevolentiae, 156 no poglavari to nisu shvaćali kao ulizivanje jer su bili uvjereni da Antić zaista tako i osjeća. Uza sve to u proviđanju vlastitim potrebama, premda je Antić možda prolazio bolje od većine ostalih redovnika, nije do kraja uspio svladati svu naravnu težinu osjećaja koji se pojavljuju u 150 Možda se to može vidjeti i prilikom njegova putovanja u Rim 1925. za koje su mu poglavari bili pri ruci dok su molbe dr. fra Ante Crnice, koji se nije politički slagao s provincijalom Cikojevićem, da bi pošao u Rim ostale uzaludne (usp. Spisi provincijala, fascikl 109, br. 1764/1925, Crnica Cikojeviću, Makarska, 21. VIII. 1925).151 “Tko se drži svojih starijih, on Boga sluša i živi po njegovoj svetoj volji” Antić Š. Atlagić, Zagreb 14. X. 1946, AP III/3, 1 [¢ 6, 23]. Usp. III/3, 2. [¢ 6, 24].152 Usp. Antić M. Baturić, Makarska, 25. VI. 1946. AP III/5, 9 [¢ 6, 47];; 11. XI. 1947. AP III/5, 23 [¢ 6, 63];; Antić M. Gregurić, Zagreb, 5. I. 1957. i 26. VII. 1957. AP, III/12, 14 i 16 [¢ 6, 154-155].153 Pismo od 12. VIII. 1919.154 AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 103, 2101/1923. Antić Cikojeviću, Makarska, 9. XII. 1923 [izvornik]. “Pišem sestri i Klarisama pa kako Vam se vidi učinite”, Spisi provincijala, fascikl 109, br. 1749/1925, Antić Cikojeviću, S. Maria degli Angeli, 17. VIII. 1925.155 “Molim Vas, ne znam bi li bilo potrebito, da pođem 1-2 dana kući, jer mi je majka pisala i poručila da dođem. Što vi odlučite učinit ću”, AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 106, bez broja [iza 1622/1924]. Antić Cikojeviću, Vrlika 25. IX. 1924 [izvornik].156 Tako u pismu Cikojeviću dok mu čestita imendan piše: “Neka Vam [dobri Bog] naplati Vašu očinsku požrtvovnost i dobrotu, koju ste vazda prema meni nevrijednom pokazivali! Ja ću za Vas moliti i nastojati da Vam budem poslušan i zahvalan. - Ako bi mi mogli dozvoliti, želio bih za sv. Antu darovati svim klericima život sv. Ante od o. Petrova”, AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 140, br. 769/1932, Antić Cikojeviću, Makarska 10. VI. 1932.