Potpuni tekst

52 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenduh “samo jednostrano kultiviran u svrhunaravnom smislu”. Možda se u tom i krio razlog da je Antić govorio u Milovanu o dužnostima. Drugi su opet očito proživljavali dublje svoje redovništvo otvorivši Bogu do kraja i svoje srce, što je magistru skoro davalo neku proročku sigurnost da će takvi “sigurno biti na diku Provinciji” a tada su joj već bili “na utjehu”. 229 Moglo bi se pretpostaviti da je u tom svom vizionarstvu pjesnik Cikojević vidio upravo mladog klerika Antića, koji je kao što je rečeno, o dužnostima govorio iz srca i iz duše, a o kojem Cikojević piše provincijalu: “Po svomu redovništvu ističe se osobito fra Ante Antić: mladić od molitve i sveđernoga promišljanja, sa vježbanjem samozatajnoga života.” 230Glad je u međuvremenu sve više rasla. U veljači se u Makarskoj više gotovo nije ni moglo naći svježeg mesa, a ukoliko ga je bilo, bilo je preskupo. Usred zime nestalo je i povrća. Kruh se dizao na bonove i moglo ga se kupiti samo 20 dkg dnevno, što je bilo premalo. Na sve strane čule su se žalbe na glad i nestašicu. Vladina potpora od 30.000 kruna koju je Bogoslovija dobivala za školovanje pitomaca mogla je pokrivati tek trećinu izdataka. U samostanu su se počeli pribojavati da će zbog nestašice morati raspustiti školu, 231 no ipak se uspjelo održati klerike na okupu i uspješno završti školsku godinu. 232Župnici po Zagori nisu osjećali nestašicu hrane čitavo ratno razdoblje. 233 Zbog toga je netko došao na zamisao da se pokuša od župnika skupiti novac za uzdržavanje bogoslova. I zbilja, skupljenom svotom oko 81.000 kruna koju su župnici dali provincijalu Kardumu 234 moglo se krenuti u novu školsku godinu.Krug je krenuo ponovno. Otvorenje škole, predavanja, duhovne vježbe, svečana zavjetovanja, ređenja, učenje, iščekivanje. Za fra Antu je sljedeći korak na putu prema svećeništvu bio đakonat. Fra Ivan Bronić i fra Marcel Dubravica, koji su skupa s Antićem primili podđakonat, zaređeni su prije od ostalih za đakone. 235Šestorici preostalih pridružio se u pripremama fra Ivan Gančević koji je isti dan kad je Antić zaređen za subđakona primio tonzuru i četiri niža reda. 236 Sva sedmorica studenata dobili su od subraće povoljne glasove da mogu pristupiti na 229 “Svi su [studenti] za sada sviestni dužnosti, pa i znadu jih poimati. Ali različito je pojimanje od pojimanja. Ja bih rado da ih svijest dužnosti prožimlje, da obuzme srce jer shvaćanje i sviest gola bez volje znači hromost duševnu. A toga baš fali. Kod nekih ima i toga, pa će sigurno biti na diku provinciji, a sada su nam na utjehu…” Iz daljnjeg teksta se očito vidi da se radi o Antiću koji je istaknut na prvom mjestu. AFPPOS, fasc. 36. f. 1000.230 AFPPOS, fasc. 36 (90) f. 1000. Fra Ante Cikojević Provincijalu 26. XII. 1915. Da bi se prosudila ova Cikojevićeva izjava potrebno je ipak nadodati da je kasniji razvoj pokazao svu poteškoću ranijih prosudaba, pa tako ni neki bolji klerici kao Dionizije Mimica i Stanko Perina koje Cikojević ističe na trećem i četvrtom mjestu nisu kasnije izdržali u redovničkom staležu. Usp. AFSM, Popis klerika pod br. 22 i 30.231 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 154. Sljedeće godine skupoća i glad su se još jače pooštirile. Isto, 173-174.232 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 175.233 Usp. AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 179.234 Usp. AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 176 i 179.235 Bilo je to 14. XI. 1915. u crkvi sv. Filipa u Makarskoj. AFSM, Dnevnik Zbora Milovan, pod gore navedenim datumom.236 Usp. Nadbiskupijski arhiv Split, Knjiga zaređenika II. (1900-1925), f. 35v-36r.