Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata79Željeni dopust je međutim stigao i prije nego su se molitelji nadali. U nedjelju 23. kolovoza 1925. trojki je uručeno dopuštenje (obedijenca) da mogu poći pet dana u Rim. Sutradan 24. kolovoza pošli su vlakom u Rim. U kolegiju sv. Antuna sve je bilo popunjeno pa su odsjeli u samostanu sv. Bonaventure na Palatinu, sretni da mogu posjetiti rimske bazilike, grobove apostola i mučenika. 128 Premda su ljetni dani bili dugi, vruće kolovoško vrijeme u Rimu moralo je djelovati na Antu zamorno, i u pet dana nije bilo moguće razgledati Rim, naročito zadržavajući se u bazilikama u molitvi. Kada je trojka pripćila generalnom prokuratoru da žele ostati još tri dana, jer nisu vidjeli katakombe, očito mu se moralo učiniti da bi bilo neoprostivo vratiti se iz Rima i ne vidjeti katakombe pa im je širokogrudno dopustio da ostanu dok ne obave i ostale posjete. U Rimu su se opskrbili duhovnim knjigama koje su im bile potrebne za rad, ali koje donekle očituju i Antićevu duhovnu naklonost mističnom životu. Uz knjige razmatranja i knjige za zavjetovane klerike izričito se spominju: Djela Gemme Galgani i Život Ž sv. Terezije od Malog Isusa. U Postulaturi za proglašenje svetih uzeli su mnoštvo slika franjevačkih svetaca, koje su poslali u odgojne zavode u Sinju, Makarskoj i Zaostrogu. K tome su dvojica Antićevih kolega nabavila neke stvarčice za vlastite potrebe, a neizostavno je trebalo pridodati i križiće, medaljice, sličice, krunice i suvenire koji bi se mogli pokloniti na povratku s tako zanimljivog putovanja. Iz Rima su se vratili u Asiz kako bi dobili popust na putovanju, a iz Asiza su Antić i Buljević pošli na La Vernu, brdo na kojem je sv. Franjo primio rane kao znakove Kristove muke. Tu su se zadržali dva dana. Molili su u ponoć časoslov sa subraćom i pridruživali se svečanoj procesiji u kapelicu stigmata poslije Večernje. Sa La Verne su pošli u Firencu, a zatim u Luccu i Bolognu, te u srijedu navečer 9. IX. 1925. prispjeli u Padovu. Prenoćili su i ujutro 10. rujna slavili misu na oltaru sv. Ante, a već popodne krenuli za Veneciju. 129PRVE PROSUDBE O ANTIĆEVU ODGOJNOM RADUDok se Antić vraćao s hodočašća, u Sinju se 6-8. rujna 1925. pod predsjedanjem provincijala Cikojevića održavao sastanak desetorice odgojitelja, iz Sinja, Makarske, Visovca i Zaostroga. O problemima u Bogosloviji u Makarskoj govorio je magistar klerika i kustod fra Petar Grabić. Iako bez prekršaja redovničkih zavjeta, stanje u klerikatu po njegovu mišljenju nije odgovaralo željama. Mane koje je nabrojio iz vremenske razdaljine ne izgledaju pogubno i neke bi se čak mogle analizom ublažiti. Spomenut ću tek “kritikunstvo” i “nepouzdanje prema starijima”. Prema mišljenju studenata kako ga prenosi fra Dominik Šulenta, prefekt u Sinjskom sjemeništu, “nepouzdanje prema starijima” odnosilo se upravo na samog Grabića jer su ga se studenti bojali pa su se teško usuđivali k njemu. Neki 128 Spisi provincijala, fascikl 109, neprotokolirani dopis bez broja [ispred 1789/1925], Antićev autograf u ime trojke s potpisima Buljevića i Mikulića Cikojeviću, Rim, 25. VIII. 1925.129 AFPPOS, Spisi provincijala, svežanj 109, br. 1928, Antić Cikojeviću Padova 10. IX. 1925 [izvornik].