Potpuni tekst

60 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenNada i oduševljenje za vlastitom državom pomućeno je međutim upadom talijanske vojske na hrvatsko tlo. Da bi privukli Italiju na svoju stranu, saveznici su joj, naime, još 26. travnja 1915. tajnim Londonskim ugovorom ponudili Istru, veliki dio hrvatskih otoka i jedan dio kopna u Dalmaciji, zbog čega je Italija nepuni mjesec dana kasnije 23. svibnja navijestila Austriji rat, od ponoći sljedećeg dana. Kad se Austrija već raspadala, u prvoj polovici studenoga 1918. talijanska je vojska upala čak i preko crte označene tajnim Londonskim sporazumom, okupiravši među ostalim i tridesetak župa koje su držali franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja. Talijanski admiral Enrico Millo, imenovan guvernerom Dalmacije, uspostavio je sjedište u Krešimirovu gradu Šibeniku, u kojem je Antić samo nešto ranije bio zaređen za svećenika. “U interesu svoga gospodstva operirali su svakim lažima i smicalicama”, piše o Talijanima fra Petar Grabić. “Najviše su poticali mržnju katoličkog elementa proti srpskom pravoslavnom.” 2 A kako su franjevci prema tvrdnji provincijala Cikojevića bili “uzrokom, da Talijani nisu mogli naći sljedbenika kod prostog naroda”, 3 talijanska se vlast oborila na franjevce. Neke franjevce je zatočila u Italiju, a druge je protjerala u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. 4 A i oni koji su se uspjeli održati na župama imali su ogromnih poteškoća. Općenito je položaj franjevaca postao težak, jer su Talijani širili glasine među narod da su fratri prodali narod Srbima, a srbofili da su ga htjeli prodati Talijanima. 5 Zbog toga franjevci kao i njihov provincijal nisu vidjeli časa da tog “nametnika” izbace sa svog ognjišta. 6Opasnost od talijanskih presezanja za hrvatskim područjima potakla je Hrvate da brzopleto potraže saveznike pa je 24. studenoga u središnjem odboru Narodnog vijeća Slovenaca Hrvata i Srba izglasan zaključak o ujedinjenju Države SHS sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, s naputkom prema kojemu su poslanici taj zaključak trebali provesti u djelo. Regent 2 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 1. IV. 1921. str. 357.3 AFPPOS, Spisi provincijala Cikojevića II, Pismo provincijala Cikojevića Konstantinu Krelji u kojem mu zabranjuje odlazak u Šibenik da proslavi 50. godišnjicu kako to Talijani ne bi iskoristili u svoje svrhe. Imotski, 15. VI. 1920. bez broja [koncept]. Okupacijske su vlasti vjerojatno taj narodni duh franjevaca predbacili kao grijeh generalnom ministru Serafinu Ciminu pa je on preko nekog vojnog kapelana osobnim i rezerviranim pismom upozorio provincijala Cikojevića da se politička djelatnost ne priliči franjevcima. AFPPOS, Spisi provincijala Cikojevića II, br. 2873/1919. Serafino Cimino Cikojeviću, 8. II. 1919.4 Među prvima je bio otac starohrvatske arheologije fra Lujo Marun. Imena drugih navedena su u izvještaju provincijala Cikojevića iz Splita 24. VIII. 1920. nunciju u Beogradu. To su: fra Franjo Tonković, fra Frano Milun, fra Bonaventura Šarić, fra Leonardo Bajić, fra Ivan Tomasović, župnik Drniša, fra Šimun Slavica, župnik Piramatovaca, fra Emerik Medić, župnik Dubravica, fra Lovro Kovačević, župnik Lišana, fra Frano Mišica, župnik Lećevice, fra Šimun Jelinčić iz župe Šibenik. AFPPOS, Spisi provincijala Cikojevića II, br. 1995/1920 [uredovna kopija]. Usp. također J. A. Soldo, “Samostan Majke od milosti na Visovcu”, Kačič ć, 2 (1969), 203-204, bilj. 223. 5 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 357.6 Izraz je Cikojevićev: “O da je tog nametnika već jednom baciti sa našeg ognjišta.” AFPPOS, Spisi provincijala Cikojevića II, Pismo provincijala Cikojevića Konstantinu Krelji Imotski, 15. VI. 1920. bez broja [koncept].