Potpuni tekst

6. Božji pohod301pred izloženim svetotajstvom. Pa premda je osjećao i nasrtaje rastresenosti, uživao je u Božjoj nazočnosti i njemu se potpuno predao. 44Zdravstveno poboljšanje nije donijelo i ozdravljenje. 45 U travnju ga je bolest sve više privezivala uz samostansku sobicu. Ipak nije napuštao svoje duhovne penitente. Ostatak vremena provodio je, potpuno predan u ruke Božje, čitajući duhovne knjige i pripremajući sa suradnicima prijevode duhovnih tekstova. 46 Pisao je na različite strane kako bi pomogao osobama koje su tražile njegovu preporuku ili pomoć, bilo da se radilo o studentskim radovima, poteškoćama u redovničkim družbama,47 smještaju osoba preko praznika u Rimu, 48 traženju radnog mjesta 49 itd.U srpnju se nije osjećao slabo. Činilo se da mu je zdravlje krenulo nabolje. 50To ga je vjerojatno ponukalo da je tek nakon ljetnih vrućina (25. ili 26. VIII. 1959) pošao na odmor u Samobor, 51 gdje je ostao do polovice listopada i gdje se barem u početku osjećao ugodno, 52 a vjerojatno je ostao i kasnije, jer se odatle nastavio dopisivati sa svojim duhovnim kćerima. 53Potom se vratio u Zagreb duhovnom vodstvu, svojim planovima za izdavanje duhovnih knjiga, naročito priređivanju razmatranja o Pravilu kao knjizi života, o čemu je već bilo govora, i pomaganju osoba koje su mu se utjecale za pomoć. 5444 Arhiv Vicepostulature, Antićevi osobni zapisi [¢ 7, 179, prijepis 80] - 25. veljače našao se u gvardijanatu da bi gvardijanu fra Roku Tomiću čestitao dvadeset i petu obljetnicu misništva. Od “nekoliko riječi” koje je Antić tada izrekao, ljetopisac fra Venceslav Glibotić pribilježio je samo rečenicu: “O. Roko je dobar.” Arhiv franjevačkog samostana u Zagrebu, Kronika Franjevačkog samostana, 1957-1962, 1975-1982, str. 40 [25. II. 1959].45 Usp. Antić A. Kujundžić, Zagreb, 29. III. 1959, AP, II/19, 75 [¢ 2, 437].46 O toj bolesti Antić piše K. Jukić, Zagreb, 18. IV. 1959, AP, III/13, 50 [¢ 6, 212]. da je oslabio i zato joj za Uskrs nije mogao pisati. “Nema zla, kaže liječnik, ali se moram jako jako čuvati. U ruke Božje, pa kako On hoće.”47 Od Balića je tražio savjete s obzirom na vrhovno poglavarstvo osnivateljice Kćeri milosrđa časne sestre Marije Petković. Usp. Antić Baliću, Zagreb, 20. XI. 1959, AP, I/4, 21 [¢ 4, 51-52]. 48 Antić I. Juriću, Zagreb, 20. V. 1959, AP, I/21, 52 [¢ 4, 412]. Pisma svećeniku, IV, 19.49 Profesorici Polić je pokušao pronaći zaposlenje pri ratnoj mornarici ali se nije usudio izravno pisati svom nekadašnjem učeniku admiralu Pecotiću prije nego ispita “kako je on raspoložen prema nama”. Antić K. Jukić, Zagreb, 18. IV. 1959, AP, III/13, 50 [¢ 6, 212].50 Antić M. Gregurić, Zagreb, 22. VII. 1959, AP, III/12, 22 [¢ 6, 162].51 Arhiv franjevačkog samostana u Zagrebu, Kronika Franjevačkog samostana, 1957-1962, 1975-1982, str. 54 [26. VIII. 1959].52 Usp. Antić Grafu, Samobor, 27. VIII. 1959, AP, I/18, 4 [¢ 4, 283], - Antić F. i M. Stipetić, Samobor, 29. VIII. 1959, AP, III/35 114 [¢ 6, 462] i Antić I. Juriću, Zagreb, 18. X. 1959, AP, I/21, 53 [¢ 4, 413]. Pisma svećeniku, IV, 20.53 Odatle je pisao gospođi Bićanić, s. Anđelini Kujundžić, s. Saleziji Mavrak i Čedomili Čajko, a otada su dokumetirani i njegovi češći kontakti sa Služavkama Maloga Isusa preko voditeljice s. Lidije Tomić, pa je vjerojatno tu proveo čitavo vrijeme. Antić E. Bićanić, Samobor, 29. VIII. 1959, AP, III/7, 1 [¢ 2, 648];; - Antić Č. Čajko, Samobor, 11. IX. 1959, AP, II/6, [¢ 5, 151]. Antić A. Kujundžić, Samobor, 6. IX. i 1. X. 1959, AP, II/19, 77-78 [◊ 2, 439-440];; Antić S. Mavrak, Samobor 8. X. 1959, AP, II/24, 105 [◊ 2, 511]. Antić L. Tomić, Samobor, 10. IX. te 6 i 7. X 1959.54 Molio je fra Miju Brleka da bi pomogao studentu fra Stanku Aniću pri obradi teološkog rada, Antić Brleku, Zagreb, 11. IV. 1960, AP, I/8, 8 [¢ 4, 102-103]. Od fra Ivana Jurića je molio piksidu za jednu kapelicu časnih sestara i dostavio mu adrese petorice svojih Antića kojima je Jurić trebao dostaviti neke potrepštine (Antić I. Juriću, Zagreb, 11. IV. 1960, AP, I/21, 55 [¢ 4, 414]). Ujedno ga je molio i da bi