Potpuni tekst

3. U vremenu krvoprolića i komunizma175ice. No komunisti su u dosluhu sa saveznicima počeli tragati i u inozemstvu za izbjeglicama pa je i izbjeglički život postajao sve nesigurniji, zbog čega su se izbjeglice željele skloniti iz zemalja koje su graničile s komunističkom Jugoslavijom. Antićev nekadašnji student i kasniji sudrug u odgoju fra Petar Čapkun sudjelovao je u prebacivanju tisuća hrvatskih izbjeglica iz Europe u Argentinu. Nesigurnost i strah izbija i iz pisma Antićeva učenika, bjegunca iz komunističke vojske, fra Luke Modrića koji je u pismu Antiću promijenio sva imena subraće u Rimu. 166Ni oni koji su ostali u domovini u samostanima nisu bili sigurni za živote. I nije to bila neka romantična Antićeva želja kad je napisao fra Nikoli Gabriću: “Ako se Gospodinu svidi neka Ti dade i mučeničku palmu!” 167 Te palme su stajale mnogima pred očima. A neki će njima uskoro biti zaista i okrunjeni. Među ostalima i Antićevi tadašnji klerici fra Rudolf Vučić i fra Jozo Erceg te više svećenika, bivših studenata. 168Kako je Antić zbog prestanka rada Bogoslovije imao više vremena na raspolaganju, posvećivao ga je više duhovnom vodstvu časnih sestara i prevođenju. Dok je držao duhovne vježbe u samostanu sv. Klare u Splitu, zateklo ga je pismo provincijala Grabića kojim mu javlja da je odlučio da se filozofsko-teološki studij normalizira u Makarskoj ako budu dopuštale prilike i moli ga da i on pokuša uvjeriti profesore fra Ćirila Markoča i fra Antu Crnicu da dođu u Makarsku. 169 Učilište je u siječnju već bilo otvoreno. Studenata je bilo malo, a čini se da ni dvojica pozvanih profesora nisu odmah prispjeli, pa je na Bogosloviji uz fra Antu morao predavati još i provincijal. 170Takvo je stanje bilo neodrživo pa je provincijal Grabić, u dogovoru s Jankom Oberškim, dekanom zagrebačkog teološkog fakulteta, koji je još uvijek bio u sastavu državnog sveučilišta, pokušao upisati studente na zagrebački teološki fakultet a gimnazijalce na nadbiskupsku gimnaziju. 171 Odlazak studenata na zagrebački teološki fakultet značio je zapravo privremeno zatvaranje Makarske bogoslovije. Pribojavanje provincijala da posvjedočenje zagrebačkih školskih ustanova neće zaštiti zvanja i da će komunisti, budu li mogli, klerike “udesiti po svoju,” 172 bilo je opravdano. Ostala je ipak nada u Božju pomoć i u toj je nadi Grabić pisao Antiću: “Fra Ante moj, moli Boga, da nas on spasi i draga Gospa, jer su ljudi zli.” 173166 Zamjene su mu bile “golubinji” naivne i lako odgonetljive. On sam se nazvao fra Ivan Lukas, fra Jozo Šimić je postao P. Josić, fra Petar Topić Topo Petrić, Vlado Bilobrk Bilobro Vladić itd. Arhiv Vicepostulature, fra Ivan Lukas [Luka Modrić] Antiću, Cori, 9. VIII. 1946.167 Antić Gabriću, Makarska 8. VII. 1946. A. ANTIĆ, Pisma svećeniku, I [30/83], 130.168 AFPPOS, Spisi provincijala, br. 309/1948. Antić Noli, Zagreb, 26. VII. 1948. ad nomen Antić.169 Arhiv Vicepostulature, Grabić Antiću, 11. I. 1946. 170 Arhiv Vicepostulature, N. Subotić Antiću, Trpanj 1. II. 1946;; Balić Antiću, Rim 5. II. 1946.171 Arhiv Vicepostulature, Grabić Antiću, Split 20. VIII. 1946.172 Arhiv Vicepostulature, Grabić Antiću, Split 27. VIII. 1946.173 Arhiv Vicepostulature, Grabić Antiću, Split 3. IX. 1946.