Potpuni tekst

252 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenna taj način Gospodinu, a kada bi mu se srce razdragalo, izmolio bi i Tebe Boga hvalimo. 358Već je i sama Antićeva prisutnost poticala osobe na sabranost. 359 Iznenađujuće je da su neke osobe, što ih je Antić duhovno vodio, i kad su bile daleko od njega, osjećale njegovu prisutnost. Antićev nekadašnji student fra Nikola Gabrić zabilježio je u svom dnevniku da su mu, nakon što je zaređen za svećenika i otišao iz Makarske, iskrsavale pred očima slike u kojima je “vidio” magistra sabrana i pobožana, kao što ga je vidio u koru za vrijeme svoga boravka u Makarskoj, ili da mu daje poljubac kao što je učinio na rastanku kad je odlazio iz klerikata. 360Anka Zidarić je na svakom mjestu osjećala njegovu prisutnost, 361 a to su ponekad doživljavale i druge osobe.Antićevu plemenitost ipak su najdublje doživljavale osobe kojima je trebao čvrst duhovni oslonac. A Antić je bio čvrst oslonac pun razumijevanja i “duhovne nježnosti” onima kojima je trebao duhovni otac. Sestra je Slavka imala problema, ogorčenja i nerazumjevanja. Na mjestu koje su joj dodijelili poglavari činilo joj se da troši vrijeme uludo. Osjećala se kao riba bez vode. “Jednom riječju. Strašno!” U pokušaju da nadvlada nesnosno stanje i iz njeg pronađe izlaz, Antić joj je bio Božji dar, pa je zahvaljivala velikom Bogu što joj je dao “tako dobrog plemenitog oca” koji se brine za njezin duhovni napredak, i molila se da se prije smrti ispovijedi “kod dobroga fra Ante”. 362 Premda je Antić za nju molio i tješio je, život 363joj se činio “očaj i ništa drugo”. Ipak je smogla snage predati se Božjoj volji, a Antić joj je u tom bio velika potpora. Sestra Dionizija je bila preosjetljiva i skoro skrupulozna. Hvatao ju je strah da je grješna. Ponekad bi od straha poblijedjela te se činilo da nema kapi krvi. Plakala je, mučila se i “bila kao voda o bregove” od svećenika do svećenika da joj Bog oprosti. A onda je susrela Antića u kojem je vidjela svećenika koji voli njezinu dušu. Kad je dobila njegovo pismo, zaplakala je od sreće: “jer ste uvijek milosrdni kao Spasitelj sa svojim učenicima”, napisala 358 Antić M. Ostrognaj, Zagreb, 7. X. 1963, AP. II/30, 13 [◊ 2, 569].359 Putujući iz Splita preko Omiša za Makarsku. fra Nikola Gabrić piše kako se osjećao rastresenim, ali čim je ugledao magistra, već se sabrao, a još više kad mu se približio potpuno se promijenio. N. Gabrić, Dnevnik, 7v-8r.360 “U ovom poljubcu vidio sam poljubac mog Bož(anskog) učitelja jer mu ga je sigurno njegova ljubav nadahnuula. Otac nebeski rekao je Spasitelju Isusu da mu je on preljubazni Sin u kojem se je potpuno nasladio. Poljubac Oca Magistra za me je značio, da se je njegovo srce nasladilo u meni… Plakao sam od uzbuđenja, a ljubav i zahvalnost bila je plod tih sretnih časova”, N. Gabrić, Dnevnik, f. 33 r-v. — Da se ne radi o jednostavnoj doživljaju studenta prema magistru, može se razabrati iz kasnijeg Nikolina pisma u kojem mu piše: “Poslije Boga Vi zauzimljete prvo mjesto u mome srcu i prema nikome na zemlji nemam takovih osjećaja ljubavi, naklonosti i poštovanja kao prema Vama”, Arhiv Vicepostulature, N. Gabrić Antiću, Sinj, 28. VII. 1958. Sličnu tvdnju ponavlja i nešto kasnije da je mnogo puta iskreno ponudio Gospodinu da uzme od njegova zdravlja i života a da ga pokloni Antiću, kojemu on daje prednost u zdravlju i životu. Arhiv Vicepostulature, N. Gabrić Antiću, Sinj, 11. IV. 1960.361 “Nikada se ne osjećam sama uvijek i na svakom mjestu osjetim Vašu prisutnost”, Arhiv Vicepostulature, Anka Zidarić Antiću, Zagreb 26. XI. 1964.362 Arhiv Vicepostulature, S. Slavka Antiću, 15. VIII. 1945.363 Arhiv Vicepostulature, S. Slavka Antiću, Split 20. XI. 1945.