Potpuni tekst

4. Učitelj U duhovnog života247No, on ne ostaje samo na pukim riječima i ohrabrenjima već djelotvorno traži u Zagrebi vezu kako bi pomogao dotičnoj učiteljici za pristojan smještaj. 318DJEVOJKEUz savjete koji se odnose na temelje kršćanskog života i koji vrijede za sve staleže, djevojkama je savjetovao da budu naravne, ozbiljne ali vedre i ljubazne, otmjene, da izvršavaju dužnosti;; da visoko cijene svoje djevojačko dostojanstvo, poštenje, čast i nevinost;; da se čuvaju fantaziranja i izbjegavaju povjerljivost jer ih ona može odvesti u grijeh;; da se mole Blaženoj Djevici Mariji za čistoću i ustrajnost u njoj. Na taj način pribavit će poštivanje i dužno odstojanje što će ih čuvati od pogibli. 319Njegove su riječi pune poštovanja kad govori o ljudskoj ljubavi mladića i djevojke, upućujući ih najprije na ljubav prema Bogu, Isusu, Mariji i Crkvi. U neiskvarenoj ljudskoj ljubavi on promatra djelo Providnosti u kojoj se “čiste, dobre, plemenite duše jedna drugoj približuju, bolje upoznaju, razume, vole i ljube”. A za to je potrebno potpuno međusobno poštovanje, krepost kršćanske čednosti čistoće, duhovnost, Božja milost i življenje u Božjoj prisutnosti. On se ne ustručava napisati mladoj nepoznatoj djevojci: “Dijete Božje, Vaše čiste i cijenjene grudi neka budu crkva.” 320Nije poznato kada je i kako Antić počeo razvijati svoje duhovno vodstvo osoba koje su željele živjeti trajnim djevojaštvom. Za vrijeme duhovnih vježba 1933, koje je Antić držao učiteljicama, jedna od njih mu je zatražila “životna pravila”.321 Istina, bila je to već udana osoba, 322 no nije isključeno da ga je to navelo da počne razmišljati i o pravilima koja bi mogao dati djevojkama kako bi u svijetu bolje živjele svoje kršćansko poslanje. Djevičanski život u vlastitoj obitelji Antić je držao uzvišenim i lijepim, ali ”da se jedna duša odluči za taj krasni, anđeoski život u svojoj familiji, treba da zato ima dar Božji, poziv, posebnu milost i zvanje Božje”, 323 pa je zbog toga odvraćao od takvog načina života osobe za koje je držao da nemaju takav poziv. Nekima je dopustio da učine zavjet djevičanstva, ali nije poznato je li ih osobno na to potaknuo ili su to one učinile svojevoljno. 324 Čini se da su taj privatni zavjet polagale na godinu dana, a mogle su ga i obnoviti, 325 ali ih je odbijao da stupe u samostan. 326 Antić ih je potom uključio u svoj apostolat, 318 Antić K. Jukić, Zagreb, 15. IV. 1957, AP, III/13, 44 [¢ 6, 209]. 319 Antić Lj. Obrovac, Zagreb, 17. IV. 1960, AP, III/24, 3 [¢ 6, 275].320 Antić nepoznatoj Alisi, Zagreb, 4. X. 1963, AP, III/26 [¢ 6, 286-287].321 Antić K. Jukić, Makarska, 17. X. 1933. AP. III/13, 1 [◊ 2, 664]. 322 Usp. Izvanprocesualna svjedočanstva, 56.323 Antić Z. Sikavici, Zagreb, 12. III. 1947, AP, III/31, 3 [¢ 6, 336].324 Antić Cikojeviću, Zagreb 30. XI. 1946. “Bila je [Anka Staničić] nevina, djevičanska duša. Sačuvala je s pomoću Božjom i posvetila dragom Bogu krsnu nevinost i djevičanstvo sv. Zavjetom.” Usp. Antić K. Lovrić, Zagreb, 24. XI. 1960, AP, III/20, 1 [¢ 6, 250]. - Antić S. Razum, Zagreb, 15. I. 1961, AP, III/27, 4 [¢ 6, 298]. 20. V. 1961, AP, III/27, 7 [¢ 6, 303].325 Antić M. Baturić, Makarska, 17. i 25. VI. 1946, AP, III/5, 8 i 9 [¢ 6, 46-48].326 Antić M. Baturić, Makarska, 9. III. 1947, AP, III/5, [¢ 6, 56].