Potpuni tekst

5. Priređivač priručnika za duhovni život267usmjeravo u tom pravcu. Htio je odgojiti mlade klerike kao istinske Kristove svećenike. Naučiti ih da oplemenjuju um na čistim izvorima Svetoga pisma i crkvenih otaca i srce u molitvenom susretu s Presvetim Trojstvom. Prevođanje duhovnih tekstova smatrao je sredstvom oplemenjivanja svojih studenata jer su studenti na taj način sami ulazili dublje u duhovni život. A tekstovi mistikâ činili su mu se zgodni za učenje molitve i bliskog pristupa Bogu. Već je u tom pravcu bilo usmjereno pripremanje Krizostomova djela O svećenišeništvu i Životi Žsvetacakoje je Studentski zbor Milovan počeo pripremati za 25. obljetnicu osnivanja Zbora, koja se trebala proslaviti 1935. Pa premda ta djela nisu nikada objavljena, 9 bačeno sjeme je klijalo i plodovi su se vraćali sijaču u bujnijem duhovnom životu studenata, a Antiću su pojačavali želju da i pisanom riječju približava ljude Bogu.Međunarodni skotistički kongres u Zagrebu 1938. Antić u prvom redu drugi slijeva.Nemoguće je iz opsežne građe sačuvane u Antićevoj ostavštini, razabrati što mu je služilo samo kao pomoć u radu sa studentima a što je prikupljao kao moguću građu iz koje bi satkao priručnike duhovnog života. To je tim teže odrediti zbog toga što su Antićevi spisi u arhiv dospjeli bez ikakvih naznaka i izvornih natpisa. Još je teže predočiti Antićevu zamisao koja bi, da je bila ostvarena, vjerojatno, tokom rada doživljavala promjene kako se to s takvim djelima događa. Nije isključeno da je Antić tek djelomično priopćavao drugima svoje namjere o pripremanju priručnika duhovnog života, prepuštajući im da s vremenom i kod njih sazri misao Pod stare je dane kanio objaviti neki članak u glasniku Marija (Antić Beati Milašin, Zagreb, 2. III. 1963, AP II/26, 30 [¢ 5, 706]), ali se ni to nije ostvarilo. Iz svega se zapravo čini da Antić nije ni bio nadaren za pisanje sustavnih rasprava. 9 Usp. II. poglavlje Upravitelj Studentskog zbora Milovan.