Potpuni tekst

304 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenje samostan upravo s njim dobio na duhovnom značenju u hrvatskom glavnom gradu. Gospodin ga je ipak usprkos željama subraće i njihovoj računici polako pripremao na prijelaz, udjeljujući mu tek kraće zdravstvene predahe na putovanju prema vječnosti. Oporavivši se od upale pluća, potkraj ljetnih praznika, negdje u rujnu do prvih dana listopada, proboravio je u Samoboru, koji je držao divnim mjestom za odmor. 69 Posebno je bio oduševljen skladom koji je vladao u redovničkoj obitelji, 70što je pogodovalo njegovu duhovnom ozračju. Tu je čini se potkraj rujna i sam obavio duhovne vježbe 71 i držao duhovnu obnovu. U sljedećem mjesecu, studenom, opet je “desetak dana” proveo u Samoboru, držao duhovne vježbe časnim sestrama klarisama 72 i vodio duhovnu obnovu franjevcima, ostavši i sam zadivljen vladanjem i pobožnošću studenata. 73I u prvoj polovici sljedeće 1962. godine pobolijevao je i zdravstveno stanje mu je bilo promjenljivo. 74 On je ipak živo pratio zbivanja u Crkvi u Hrvatskoj, održavao veze s hrvatskim teolozima i brinuo se za duhovnu literaturu. 75 No, nije zaboravljao ni uobičajene izraze pažnje koji su mu pružali priliku da osobe potakne na gorljiviji, predaniji i bogoljubniji rad u svojoj službi. 76Preko ljeta se oporavljao i bio na duhovnoj usluzi časnim sestrama sv. Križa na Vrhovcu. Bio je oduševljen smještajem, gostoljubivošću i pažnjom koju su mu sestre iskazivale. Zdravstveno se osjećao bolje. Ponavljajući riječi da bi izrazio svoje zadovoljstvo, pisao je sestri Martinki: “Na Vrhovcu mi je bilo veoma veoma veoma lijepo, korisno i dobro u svakom pogledu. Nigdje se nisam tako osjećao kao na Vrhovcu. U svakom pogledu bilo duhovno bilo tjelesno, zdravstveno bilo je odlično tako da se bolje nije moglo ni poželjeti.” Nadstojnica mu je bila brižljiva 69 Usp. Antić Damjanoviću, Zagreb, 27. IX. 1961, AP, I/12, 7 [¢ 4, 156]. U Samobor je došao prije 12. IX. kad se odatle javio sestri Beati Milašin. Antić B. Milašin, Samobor, 12. IX. 1961, AP, II/26, 23 [¢ 5, 697]. No, poneki njegovi penitenti su ga i tu pronalazili. Izvanprocesualna svjedočanstva, 82a (don Slavko Mikelin).70 “Zaista lijepo je u Samoboru, lijepo je u onoj uzornoj i izglednoj redovničkoj obitelji. Tu se moli, tu se uči, tu se sluša, tu se radi, tu se sve uzimlje ozbiljno i surađuje s milošću Božjom i redovničkim svetim Pravilima. Ja Vam, dragi Oče, čestitam na takvom uzornom učilištu i mogu Vam reći, da je to prvo naše filozofsko učilište na pravoj svojoj visini i ozbiljnoga nauka i redovničke stege i redovničke ozbiljnosti kojom se shvaća nauk i duhovni život.” Antić Damjanoviću, Zagreb, 31. X. 1961. AP, I/12, 8 [¢ 4, 157].71 Antić Č. Čajko, Zagreb, 17. IX. 1961, AP, II/6 [¢ 5, 179]. 72 AP. III/7, 7 [◊ 2, 654 i 655 duplikat pisma].73 Antić S. Majstorović, Zagreb, 28. XII. 1961, AP, I/27, 2 [◊ 2, 208-209]. - Iz Samobora se vratio u Zagreb 21. studenoga. Antić B. Milašin, Zagreb, 22. XI. 1961, AP, II/26, 26 [¢ 5, 700]. Vjerojatno je u Samoboru nastala njegova bilješke o poniznosti datirana 13. XI. 1961. i sačuvane na jednom listiću u Arhivu Vicepostulature, Antićevi osobni zapisi [¢ 7, 182, prijepis 81]. 74 Usp. Antić Crnkoviću, Zagreb, 29. I. 1962, AP, I/10, 1 [¢ 4, 114];; Antić Brleku, Zagreb, 8. I. 1962, AP, I/8, 10 [¢ 4, 105].75 Usp. Antić I. Juriću, Zagreb 29. I, 5. II. i 12. III. 1962, AP, I/21, 66-68 [¢ 4, 424-426].76 Tako npr. dok je čestitao novoizabranom provincijalu isusovaca Ivanu Fučeku, nije propustio priliku da ga zamoli da nastoji poštivati, izabrati i prihvatiti prijedloge subraće u svojoj starješinskoj službi. Antić Fučeku, Zagreb, 25. VII. 1962, AP, I/16, [¢ 4, 192-194].