Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata103Rogošić je vjerojatno znao za odluku definitorija i dao za pravo studentima da mogu glasovati, jer mu se provincijalova tobožnja zabrana činila nesigurnom. Studentima nije trebalo nagovaranja. Dali su na znanje magistru da će oni i usprkos zabrani glasovati. Antiću je preostalo samo da uvjeri provincijala Petrova da je najbolje da studentima odobri glasovanje. No odgovor na njegovo pismo nije stizao. Dana 4. svibnja gvardijan je u kapeli ukorio studente što su pronijeli da im je on zabranio glasovati, a da se radi o zabrani provincijala. Na hodnicima je poslije toga nastalo uznemirenje. Dok je Antić, sutradan, pred konventualnu misu, zamišljen hodao u crkvi ispred kora, Rogošić ga je pokušao uvjeriti da je on, kao definitor i kao magistar, jedini odgovoran za studente pred Bogom i ljudima i da ih u takvim prilikama pusti na glasovanje. Poslije mise studenti su odlučili na glasovanje. Videći fra Ante neizbježnost i imajući na umu odluku definitorija u kojem je i sam sudjelovao, dozvolio je studentima glasovanje uz uvjet da idu skupno i uz pratnju jednog od profesora. Rogošić je taktički odbio povesti bogoslove, uputivši ih fra Juri Božitkoviću, a sam je pošao s bolesnim eksprovincijalom fra Karlom Eterovićem. Sa studentima je pošao fra Jure i bivši provincijal stari fra Marko Ivandić. Neposredno nakon glasovanja stigla je i pismena provincijalova zabrana-257 koja je Antića sigurno smutila, ali je vjerojatno djelovala i na njegovo odlučnije nastupanje u kasnijem životu. 258“Neposluh” studenata zatekao je provincijala Petrova u stanju dok je još bio tužan zbog smrti nedavno preminule mu majke. Provincijalova samosvijest je bila povrijeđena. Reakcija je bila žestoka. “I u ovom času dođe čovjeku da požali što mora biti provincijal u provinciji koja ima takvu mladost…” Izdao je stroge naredbe o održavanju člana 98. Generalnih konstitucija o odjeljenju profesorija od ostalih samostanskih prostorija kao i da se klerici Provincije sv. Jeronima pošalju odmah u svoju provinciju nakon završenih ispita. 259 Vjerojatno ga je Fra Ante Cikojević i fra Marko Ivandićipak smirio razgovor s provincijalom Provincije sv. Jeronima Škuncom koji u “razrožnosti ideja i tendencija” nije vidio ništa tragično. 260 Videći da se njegove naredbe u Makarskoj ne izvršavaju u potpunosti, dapače “da je pravilo da se provincijala “fra Stanka” posluša samo u onome što se braći svidi”, zamijenio je strogost u popustljivost. 261257 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 478-479. - Dnevnik Milovana, [4-5. V. 1935], V, 50. 258 Vademecum, 5. V. 1935. “5/5 1935. O pitanju glasovanja morao sam biti odlučan, opredijeljen. Predvidjeti kako stoje pojedinci. Svakog obići i vidjeti raspoloženje pojedinaca. Jako naglasiti dužnost i stati čvrsto. Ne dati se smesti govorenjem (?), prijetnjom, neprijaznošću itd”. Antićev zapis, koji je