Potpuni tekst

120 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenvlastitom poslanju, u skladu s vlastitim obećanjima danim Bogu po redovničkom zavjetovanju, bila su prema njegovu mišljenju “najbolja utjeha u životu i najsigurnije jamstvo dobre smrti”. Odatle je proistekla posebna Antićeva pažnja prema vršenju dnevnog reda, a vjerojatno i njegov utjecaj na davanje važnosti dnevnom redu u ostalim odgojnim zavodima u Provinciji Presvetog Otkupitelja, o čemu će biti govora u sljedećem poglavlju. Uz svijest o izvršavanju dužnosti posebnu je važnost polagao na shvaćanje žrtve, samozataje i prijegora, ne mogavši pojmiti da se može biti uzoran svećenik-redovnik bez tih kreposti. Jer žrtvom je svijet spašen, otkupljen. Po uzoru na Krista koji je sama sebe ponizio do smrti, samozatajom i samoprijegorom čovjek se odgaja i uzdiže nad sama sebe i svoje slabe sklonosti i svladava poteškoće na putu svoga usavršavanja. O tom nastojanju da studenti proniknu u otajstvo Kristove muke i njegova uskrsnuća, dirljivo svjedoči pismo koje su Antiću za Uskrs 1936. uputili bogoslovi s Poljuda u kojem pišu: “… jer ste upravo Vi s neizrecivom požrtvovonošću i ljubavlju ulijevali u naša srca ta Otajstva nastojeći da prema njima formirate izgrađivnje naših ličnosti. Sav Vaš rad bio je pod perspektivom Otajstava koja sada duhom proživljavamo: da upoznamo pravu veličinu i vrijednost čovjeka prema neprocjenjivoj Muci Kristovoj, da postavimo formiranje naših ličnosti na temelje samo odricanja, pregaranja i žrtve i da što većma uzljubimo nepresušivi izvor na kojem ćemo crpsti jakost i ustrajnost na Kalvariji našeg života.” 355Put kojim će klerici moći trajno dolaziti na to neiscrpno vrelo duhovnosti na kojem će se duhovno osvježivati i crpsti snagu Antić je vidio u molitvi i razmišljanju, pa je zbog toga nastojao što bolje uputiti klerike u način razmišljanja, čemu je trebala pridonositi tišina i sabranost u odgojnom zavodu. Uvjeren da uspjeh u odgoju “ovisi o milosti i blagoslovu s neba”, on je nastojanje odgojitelja oko odgajanika promatrao samo kao vanjski rad.“Bitno i nutarnje je uzgajanje jednog svećenika - redovnika posao Božji. Klerici se uzgajaju za oltar a s oltara polaze u narod: k bolesniku, u ispovjedaonicu, na pro-povjedaonicu i u školu ili društvo. Sva snaga posvećenja i spasenja našeg dolazi od Žrtve oltara. Tajna svega djelovanja i uspjeha redovničko-svećeničkog života stoji u jedinstvu s Bož[anskim] učiteljem, koji se žrtvuje u sv. misi. Naše klerike moramo upućivati neprestano k Isusu u Presv. Sakramentu oltara. Jedinstvo s Njim izvor je sve snage, moći i jakosti njihove. Štogod sadimo u njihove duše, sve što sijemo u njihova srca treba da Presv. euharistija oplodi, ojača i dovede do punine savršenosti. Ne mo-žemo pojmiti klerika, koji se posvećuje službi Bož[anskog] Spasitelja, uzgaja za oltar 356bez posebne ljubavi k Presvetoj euharistiji i Žrtvi oltara.”355 Klerici Provincije sv. Jeronima Antiću, Uskrsna čestitka, Uredovni spisi klerikata [1936], Arhiv Vicepostulature. Izvornik.356 Arhiv Vicepostulature, Antićevi spisi, A. Antić, Uzgoj u našim klerikatima obzirom na mjesta i druge okolnosti [¢ 7 61] .