Potpuni tekst

192 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenU kući se strogost oca trebala očitovati u nastojanju da studenti vrše dnevni red, čuvaju sabranost i tišinu kao vanjsku oznaku duhovnog života, izvršavaju povjerene im dužnosti i službe, paze na osobnu urednost, korisno upotrebljavaju vrijeme i ne skitaju se, te da budu prema svima uljudni. Izvan kuće strogost oca trebala se očitovati u nadziranju studenata da budu trajno na okupu, da se pojedinci ne izdvajaju i ne vraćaju izvana u kuću kasnije nego što je predviđeno te da ne posjećuju rodbinu i prijatelje u njihovim kućama “niti sa njihovim roditeljima”. 256Majčinsko srcetrebalo je pokazati prema studentima kad traže savjet ili mole što im je potrebno, kad s njima vodi duhovni razgovor, kada su bolesni, ali i kad se odmaraju. 257 Sa svojim studentima je zaista znao postupati obazrivo, s bolesnicima majčinski nježno, što je istaknuto u prethodnom poglavlju, a obazrivo je znao čuvati tajnu. 258 Pokretač i snaga čitavog odgojnog postupka bila je ljubav.“Za našu dragu braću kucalo je moje srce, ljubilo ih je, za njih sam žrtve prinosio veselom dušom. Pouzdavao sam se u njih, pa se nisam služio u odgojnom radu i u nastojanjijma drugim metodama nego franjevačkom dobrotom i ljubavlju, i mogu reći da su te plemenite duše razumjele taj postupak, ako ne odmah, ali kasnije u životu svakako. Mogu reći pred Gospodinom, da sam nastojao pokazivati našoj mladosti puteve do vrhunca Božje ljubavi, da se po toj ljubavi ona formira i razvije u snažan, sveti i blagoslovljen naraštaj. Sav je moj rad bio usmjeren u jednom pravcu, da se naša mladost zaljubi u Isusa poput sv. Oca Franje, da ljubi Mariju svim mladenačkim snagama, da budu najvjernija djeca svete Crkve, da zanosno ljube svoga svetog Oca Franju, Red, Provinciju kojoj pripadaju. — Želio sam da budu dragovoljna žrtva za bližnjega, a osobito za duše koje će im Bog povjeriti, da zaboravljaju sebe i slijede Propetog Učitelja.” 259Izvori iz kojih je Antić crpao spoznaje o svojim učenicima bili su prethodni izvještaji odgojitelja, pisma klerika, povjerljivi razgovori s nekadašnjim kolegama i profesorima, te vlastita zapažanja i razgovori sa studentima. 260 Premda danas neki od tih načina spoznaje mogu kod pojedinih osoba izazvati nelagodu, ona su, u skladu s ondašnjim shvaćanjima, bila općenito u uporabi.256 Arhiv Vicepostulature, Antićevi spisi, Neke opaske za oca Magistra [Zagreb 1956], (¢ 7, 48). Fra Šimun Šipić je u svojoj raspravi o Antićevu odgoju pokušao iz prakse opravdati Antićev postupak prema posjetama, vjerojatno i ne znajući da se takav postupak u Crkvi najvjerojatnije zadržao kao ostatak reakcije na nekadašnji pretjerani nepotizam i onda kad je nepotizma u Crkvi općenito nestalo. Pa i onda kad je fra Šimun preuzeo odgojnu službu još uvijek je u načelu vladalo pravilo da mladi klerik tek nakon tri godine poslije novicijata može poći roditeljskoj kući. Načelo u praksi međutim nije održavano najčešće zbog unovačenja u vojsku koje se redovito vršilo u općinama rođenja.257 Arhiv Vicepostulature, Antićevi spisi, Neke opaske za oca Magistra (¢ 7, 49).258 Tako je jednog studenta s kojim je imao problema pozvao k sebi. Pročitao mu zapisnik sjednica da se uvjeri kako ništa nije o njemu govorio na sjednici i neka pisma te je sve pred njim pokidao zatraživši od njega “neka bude samo čovjek”. AFPPOS, Spisi provincijala, br. 307/1948. Antić Noli, Zagreb, 17. VII. 1948. ad nomen Antić.259 Predaja klerikata novom magistru P.O. fra Juri Radiću [¢ 7, 46].260 Arhiv Vicepostulature, Antićevi spisi, Neke opaske za oca Magistra [Zagreb 1956], (¢ 7, 49).