Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata101XII. 1932. prosvjedni skup protiv Pavelića i drugova. Skup prelazi granice dobrog ukusa. Jedan od rijetkih Srba u Makarskoj, Nemanja Protić, sastavalja prosvjedni proglas na srpskom jeziku. Općinski načelnik Marcel Barbieri, čiji su se preci zalagali za talijanstvo Dalmacije, napada Italiju i u skladu sa svojim stavom, da je najveća ludost zamjeriti se onima od kojih se očekuje pomoć, 248 traži od prisutnih zakletvu vjernosti kralju. U susjednom selu Tučepima, na Badnji dan, dolazi do tučnjave vladinih pristalica “gvozdene garde” i hrvatskih oporbenjaka. Ranjeno je i uhićeno pet oporbenjaka. Sljedeće noći otkinuta je glava na Isusovu liku i ruka na kipu sv. Ante, zaštitnika župe, u jednoj kapeli u Tučepima. Župnik 27. XII. priređuje procesiju u svetište Vepric, s druge strane Makarske, kao zadovoljštinu za svetogrdni čin. “Sreski” (kotarski) načelnik naređuje da se procesija rastjera. Kapetan žandarmerije, Srbin Redić, umjesto da je uhitio osobe koje su razbile kip, s još sedmoricom žandara rastjeruju procesiju i uhićuju dvadesetak nevinih osoba, a među njima i fra Krstu Radića. 249Ogorčenje se pojavljuje i kod Antićevih studenata, kako se zapaža u Dnevniku Milovana, koji Redića naziva Srbijančinom i vapi: “Dođi, Gospodine, da nas oslobodiš od apsolutizma.” 250 Kroz Makarsku 18. VI. 1933. prolazi i slovenski svećenik, nekadašnji ministar Anton Korošec, vođa Slovenske ljudske stranke, u konfinaciju na Hvar, kojega u stopu prati državni detektiv. U samostanu to ostavlja dojam promjenljive sudbine. “Misa za hrvatske mučenike” slavi se i nadalje na dan njihove pogibije, ali zanos pred stvarnošću opada. Oporba predlaže svojim glasačima suzdržanost od glasovanja na sljedećim izborima. Ni franjevci ne idu na izbore. 251 Takav postupak sigurno će barem donekle pridonijeti da Kralj odbije molbu za audijenciju provincijala Cikojevića i tek preko veza fra Augustina Čičića primit će nešto kasnije kustoda fra Petra Grabića. 252U mladenačkim srcima Antićevih studenata nadimao se osjećaj ugroženih narodnih ideala i nicala je samosvijest. Kad je 1934. kralj ubijen u Marseillu, franjevci su službeno prvi izrazili sućut kotarskom načelniku i objavili veliku osmrtnicu s hvalospjevnim tekstom u svom časopisu NovojrReviji, no ne bi se moglo reći da ih je smrt sve naročito pogodila, iako su izjave da su Antićevi studenti navečer, kad je stigla vijest o umorstvu, svirali bila u potpunosti zlonamjerna. 253 Kad ta studentska 248 Usp. tiskani izborni proglas kojim se poziva glasače da 8. X. 1932. daju glas Barbieriju. AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, Proglas nalijepljen poslije str. 460. Franjevci nisu izišli na izbore. 249 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 456.250 Kako su procesi izgledali smiješno, pokazuje i zgoda zabilježena u Dnevniku Milovana: Fra Krsto Radić da bi potakao župljane na pobožnost svetim zaštitnicima rekao je u propovijedi kako su već u davnini Hrvati štovali sv. Juru i sv. Mihovila (u Tučepima se nalaze dvije stare crkvice posvećene tim svecima). Zbog te propovijedi neki seljak ga dojavi žandarmerijskom kapetanu Rediću kao separatista jer da je izjavio da su sv. Jure i sv. Mihovil bili Hrvati. Redić podigne optužnicu. No, sud je ipak odbacio takvu smiješnu optužbu. AFSM, Dnevnik Zbora Milovan, IV. 28 XII. 1932. i 20 X. 1933.251 AFSM, Dnevnik Zbora Milovan, IV, 18 VI. 1933.;; Knjiga znamenitijih dogadjaja, 460.252 AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 463.253 Usp. AFSM, Knjiga znamenitijih dogadjaja, 467-468.