Potpuni tekst

3. U vremenu krvoprolića i komunizma183mu je pisaći stroj njegov bivši gojenac fra Milan Mikulić. 215 Većina je klerika bila smještena na drugom katu samostana, no zbog nedostatka soba drugi su se klerici razmjestili po samostanu među svećenicima. Razumljivo je da ni hrana u samostanu, u to poslijeratno vrijeme, nije bila naročito kvalitetna, a za neke studente nije bila ni količinski dovoljna. Studenti su se skupljali s različitih strana i s različitim znanjem. Neki su dio rata proveli po župama spremajući se za svećeništvo. Drugi su se vraćali iz vojne službe. Neki su dolazili izravno iz novicijata. Ta šarolika družina studirala je i pripremala se u nenormalnim uvjetima, završivši, neki od njih, u dvije godine petogodišnji studij. Naporno učenje, da bi se nadoknadilo izostavljeno gradivo, i nedovoljna ishranjenost utjecali su i na razvoj i zdravlje studenata. 216 Bilo je to vrijeme kad se živjelo “u neizvjesnosti”, 217 i čini se da se pomišljalo na odlazak iz Zagreba, ali su prilike ipak savjetovale ostanak. Nakon šoka proživljnog 1947, odvođenjem na strijeljanje i u zatvor izvrsnih članova samostana, duhovi su se opet polako pribirali. Mučenička krv subraće kao da je najednom proklijala novim zvanjima pa će se ona i u Zagrebu pomalo povećavati tako da je ak. god. 1948/49. u četiri razreda teologije i jednom razredu filozofije bilo ukupno 33 studenta. Pri kraju te školske godine 11 ih je zaređeno za svećenike, 218a u rujnu još trojica 219 . Profesori su trebali nadomjestiti zatvorenu subraću i posao se povećao. Fra Božo Vuco je održavao 18 školskih sati tjedno, što je posao za trojicu profesora na visokim učilištima, a uz to je bio i gvardijan samostana. Antić je držao doduše manje, svega četiri sata, no ispovijedao je u crkvi i brinuo se za gimnazijalce i bogoslove. 220Obrazovna razina učilišta kao i drugih obrazovno-odgojnih zavoda u Provinciji zbog ratnih i poratnih stradanja je opala, 221 što se tek daje naslutiti iz Antićeva izvješća provincijskom kapitulu. No, to se vrlo dobro razabire iz njegovih spisa koje je upućivao provincijalu kroz 1948. godinu. U Provinciji se, naime, zbog ratnih stradanja neko vrijeme računala i godina novicijata kao studijska godina da bi se studenti mogli upisati ranije u filozofiju. Petorici učenika koji su na takav način završili srednje školovanje nije izdana maturalna svjedodžba, a to je prouzročilo nove poteškoće. Država je, naime, studentima dopuštala kraće služenje vojnog roka, ali su studenti morali priložiti maturalnu svjedodžbu. Studentima Provincije Presvetog Otkupitelja zaprijetila je, dakle, opasnost da vrijeme koje su pokušali 215 Antić M. Mikuliću, Zagreb, 18. III. 1947. AP, I/30, 29 [¢ 4, 582].216 AFPPOS, K. Š. JANKOVIĆ, Profil duhovnog života magistra đaka o. fra Ante Antića u svijetlu vlastite proživljajnosti, Sinj 1991 [rukopis s nadopunama iz 1993], 7.217 Antić Baliću, Zagreb, 21. XII. 1948. AP, I/4, 12 [¢ 4, 36].218 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, Izvješće o klericima, Zagreb 12. VII. 1949.219 Popis studenta.220 Božo Vuco piše Baliću: “Magister je magister, a i bolestan je, pa ne može ni imati nego ono malo svoje ascet(ike)” (Zagreb, 7. V. 1949).221 AFPPOS, Spisi fra Karla Balića, fra Ante Crnica fra Karlu Baliću, Zagreb 7. XII. 1947.