Potpuni tekst

176 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenPOGLED U ZAČETNIKA I DOVRŠITELJA VJEREZloća ljudi koja se očitovala u strahotama rata i u poratno doba potakla je mnoge bogobojazne kršćane da počnu preispitivati svoja i tuđa djela. Kako se to često u povijesti zbiva, počeli su promatrati događaje ne kao opomenu već kao Božju kaznu. Dolazak komunista na vlast mogao im je značiti da je Bog prepustio kušnju da bi vjernike očistio. Drugi su dolazak komunista vidjeli, doduše, kao razvoj političkih prilika, ali su osjećali da ih od opasnosti koja je zaprijetila vjeri samo Bog može osloboditi. Iščekivanje posebnog Božjeg zahvata nije prema tome, barem jednom dijelu kršćana, bilo ništa čudno. Ta Bog je od starozavjetnih vremana upozoravao svoj narod i vodio ga kad se on prepuštao voditi, a kažnjavao ga kad je bio tvrdovrate šije. I zaista, iščekivanja takvih vjernika kao da su se počela ispunjavati. Pronio se glas da je u Bošnjacima i na Pašmanu Bog uputio svoju poruku. U Bošnjacima su viđenja “nebeskih pojava” počela navodno 10. svibnja 1945. i trajala su više od godinu dana. Govorilo se i o tri neobična ozdravljenja. Na Pašmanu je narod na tobožnje mjesto viđenja hrlio u masama. Antićev kolega fra Ćiril Vrcan, pobožan redovnik, koji je imao veće povjerenje u zdrav osjećaj svoga kolege nego u sebe, pisao mu je: “Pokreni da se pokrene pitanje objava u Bošnjacima i sve ono u vezi objava. Vidno se Bog objavljuje onima i onamo gdje je samo dobre volje, a nas ostavlja i kraj naš jer bi i dalje bili gluhi, jel’ da kolega?” 174Po navedenom Vrcanovu pismu čini se da se Antić uopće nije zanimao za te događaje. Je li ga na zanimanje navelo pismo, nije poznato. U srpnju 1946. spominju mu te događaje braća iz omiškog samostana, 175 vjerojatno potaknuta predavanjem G. Bulata, duhovnika đakovačke bogoslovije, 176 no čini se da im Antić ne poklanja pozornost, jer je njegov nešto stariji domorodac fra Ante Crnica dokazivao da doživljaje milosrdnice sestre Lukezije, treba pripisati bolesnoj mašti i bolesti živaca. 177 Uskoro se oglasio i generalni vikar Franjo Salis Seewis povlačeći imprimatur, koji je bio udjeljen za spise s. Lukezije i s. Blaženke Predanje vječnoj ljubavi i Zavjet s Bogom. 178 O događajima mu je kasnije poslao kritički izvještaj fra Jerko Šetka, 179 a kako Antić nije o tim događajima ostavio nikakav trag u svojim brojnim pismima, može se pretpostaviti da im nije ni pridavao važnost. Svjestan da su ukazanja zapravo potpora nedovoljnoj vjeri, najvjerojatnije je svoju vjeru jačao na pisanoj i predanoj Božjoj riječi, evanđelju i crkvenoj predaji. Umjesto iščekivanja čudesnih događanja, on je svoj motrilački pogled upro u začetnika i dovršitelja svoje vjere, Krista..174 Arhiv Vicepostulature, Vrcan Antiću, Visovac 16. II. 1946. O tadašnjim zbivanjima u Bošnjacima usp. V. JUZBAŠIĆ, Draga Gospa Bošnjačka. Ukazanja u Bošnjacima 1945-1963, Vinkovci 1998.175 Arhiv Vicepostulature, Omiš, 29. VII. 1946.176 O događajima u Bošnjacima prema predavanju G. Bulata, duhovnika đakovačke bogoslovije, usp. rkp. 293 u knjižnici Franjevačkog samostana u Omišu.177 Antić Baliću, Zagreb, 22. XI. 1946. AP, I/4, 9 [¢ 4, 31].178 Arhiv franjevačkog samostana u Zagrebu, Samostanski spisi, Nadbiskupski duhovni stol (br. 8303/46) Provincijalatu, Zagreb, 3. I. 1947.179 Arhiv Vicepostulature, J. Šetka Antiću, Sinj 16. VII. 1947.