Potpuni tekst

3. U vremenu krvoprolića i komunizma181“S pomoću Božjom” - pisao je svom duhovnom vođi - “u meni raste sve više želja, ljubav i revnost za duhovnim napretkom, za sv. molitvom, za duhovnim radom, za svojom dužnošću, za mrtvenjem, za razmatranjem, za križem Gospodnjim, trpljenjem i žrtvom. Priznajem, nosim sebe, sve slabosti i bijede nutarnje i vanjske svoga temperamenta, svoje ćudi, ali bih, s milošću Božjom sve to želio svladati, predobiti i biti vas samo kako me dragi Bog hoće i želi.” 203Posvećivao se sve više mistici. Iz nekih njegovih preporuka može se zaključiti da je čitao sv. Ivana od Križa 204 i u svojim nastupima sve više se, poput apostola Pavla, poistovjećivao s Kristom težeći se u njega potpuno preobraziti. 205Komunisti su kroz to vrijeme već započeli lov na svećenike. Iz dana u dan stizale su vijesti o uhićenjima. Antić spominje Samardžiju koji je osuđen na godinu dana zatvora. 206 Komunistima je morala zasmetati baklja vjere koju su raspalili učeni i poduzetni profesori u svetištu Gospe Lurdske. Ubrzo nakon premještanja klerikata u Zagreb samostan je zadesila tragedija. Komunisti su optužili samostansko osoblje za “protunarodni” rad. Sva su braća pritvorena i ispitivana. Fra Karlo Balić, koji je imao uvid u dokumente prvooptuženog fra Joze Mikulića, shvatio je da je pravni postupak laž i izmišljotina i na to je upozorio provincijskog povjerenika fra Karla Nolu. 207S tako oslabljenim zdravljem Antić je i sam po Božjem pripuštenju —kako sam kaže— “jedan cijeli mjesec bio in vinculis S. Petri”. Pušten je kući i na temelju iskustva o kojem nije pričao zamolio je braću u inozemstvu da ništa ne pišu “de fratribus absentibus” da im ne bi otežali sudbinu. Oružje braće postala je u samostanu pojačana molitva za one koji su se nalazili “u duhovnim vježbama velikim”. 208 Šutnja subraće nije ublažila okrutnost Okružnog suda u Zagrebu koji li ga Antić primio. AFPPOS, Spisi Balić, Čapkun Grabiću Split 20. X. 1946. Nešto kasnije 1948. on će zamoliti Balića, Čapkuna i Jurića da bi uznastojali kod Gemellija da bi izdao priručnik “iz područja psihologije, gdje bi bile točno označene upute za prosuđivanje redovničko svećeničkih zvanja”. Antić I. Juriću, Zagreb, 8. V. 1948. AP, I/21, 20 [¢ 4, 370]. 203 Franjevački arhiv u Makarskoj, kutija XI. Antić Cikojeviću, Zagreb 30. XI. 1946.204 Neke “pouke” sv. Ivana Antić upućuje N. Petrov, Makarska, 25. III. 1948, AP, III/25, 7 [¢ 6, 281].205 Kasnije će to doći još jače do izražaja no rečenice su već sada smione, ali obrazložene. Kad fra Anti Jadrijeviću daje neku pobožnu vježbu, on mu piše: “Primi je kao da Ti je šalje samo Bož(ansko) srce Isusovo. Po plodovima vidjet ćeš tko Ti je šalje.” Antić Jadrijeviću, Zagreb, 12. XII. 1949. AP, I/19, 6 [¢ 4, 295].206 Antić M. Mikuliću, Makarska, 25. XI. 1946. AP, I/30, 27 [¢ 4, 577].207 Provincijal Petar Grabić bio je već u to vrijeme uhićen i zamjenjivao ga je kao povjerenik fra Karlo Nola. Balić piše Noli da je časnik Kelić (fra J. Mikulić) “apsolutno innocens” i “može patentnim dokumentima dokazati da je sve sama laž, izmišljotina i ništa drugo”. Rim, 3. I. 1947. AFPPOS, Balić, Dopisi k. 7. f. 75. Usprkos tomu, Nola je, da bi spasio Provinciju od uništenja, dao izjavu koja na neki način priznaje krivnju njegove braće, a ako mu se može vjerovati, Antić je bio među 13 njegovih savjetnika od kojih je 12 savjetovalo da dadne izjavu, a jedan je bio protiv. (Nola Baliću 11. XI. 1947. AFPPOS, Balić, Dopisi, k. 7. f. 231r.) Ne zna se, međutim, što je Antić savjetovao.208 Antić M. Mikuliću, Zagreb, 6. VI. 1947. AP, I/30, 30 [¢ 4, 584]. I gvardijan fra Bernard Borić kad je zatražio jurisdikciju za Antića kao ispovjednika časnih sestara kao razlog je naveo da njihov dotadašnji ispovjednik A. Bukić “ne stanuje” u samostanu. Arhiv franjevačkog samostana u Zagrebu, Samostanski spisi, 104/1947. bez datuma. Prema Bezini, Antić je odveden posljednji na saslušanje, popodne 20. travnja 1947. P. BEZINA, Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja žrtve rata, 190.