Potpuni tekst

3. U vremenu krvoprolića i komunizma155provincijalu Grabiću da lektori koji glasuju o pripuštanju studenata na zavjetovanje i ređenje nedovoljno poznaju đake. Na što ga je Grabić umirio da u tom slučaju, zbog zakonodavstva, on nije odgovorniji od ostalih i da bude miran postupajući po savjesti. 33 Uostalom i Provincijski definitorij je na temelju izvještaja, s obzirom na nastale prilike bio zadovloljan sa stanjem u učilištima. 34Nedostatke u studiju i odgoju nastale zbog ratnih neprilika trebalo je nadoknaditi duhovnim radom, čitanjem, samostalnim učenjem i zaposlenošću. Antić zbog toga sve više preže kako bi dogotovio što prije svoj Vademecum franjevačkog kleri-ka. Vraća se već ranije poduzetom prijevodu papinskih bula i moljaka svećenike u Rimu i fra Stanka Petrova u Sinju da bi mu pregledali studentske prijevode za Vademecum. 35Godine 1942. rat se snažno osjećao i u Hrvatskoj. Putovi su postajali nesigurni. Policija i vojska tražile su propusnice za kretanje iz mjesta u mjesto. 36 Pošta je kontrolirana. Ratna opasnost je ulijevala strah i nesigurnost mnogim franjevcima. Komunisti su se iz planina noću spuštali u sela. Gotovo svakodnevno su napadali sad ovdje sad ondje. Prijetili su se i zbog toga je posebno noću sve više vladao strah. 37 Talijani, koji su 20. IV. 1941. ušli u Makarsku, zbog svoga su osiguranja pokušali staviti i mitraljez na samostanski zvonik, ali ih je odvratio gvardijan Šulenta. 38 U krajevima s mješovitim pravoslavnim i katoličkim stanovništvom počela su i razbojstva. Strah se širio. 39Najvjerojatnije se i fra Nikola Gabrić potužio magistru da ga je strah na osamljenom gospodarstvu sinjskog samostana u malom selu Čitluku nedaleko od Sinja. Na to bi se vjerojatno mogle odnosti magistrove riječi u kojima ga savjetuje da na vrata kuće stavi “sliku sv. Josipa i štit presv. Srca Isusova”, da ima čistu savjest, da svakoga ljubi i svakome čini dobro slijedeći put križa, ljubavi i žrtve, sjedinjen 40s voljom Božjom. Premda je i u sljedećem pismu savjetovao fra Nikoli da se zavjetuje sv. Josipu, da će mu uz dopuštenje poglavara postaviti kip nad vrata, da savjetuje časnim sestrama i radnicima da dnevno mole sv. Josipu, 41 čini se da nije bilo lako istjerati strah koji se svakomu sve više zavlačio pod kožu. Upravo isti dan dok je Antićev subrat pisao Antiću o ubojstvima katolika na području njegove župe, Antić je pisao učiteljicama:33 AFPS, br. 281/1942;; Arhiv Vicepostulature, Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska, br. 6/42. Grabić Antiću 10. III. 194234 AFPPOS, Zapisnik kapitularnih i definitorijalnih sjednica, sv. II. (1929-1953), str. 309.35 Antić I. Juriću, Makarska, 23. III. 1942. AP, I/21, 11 [¢ 4, 357-358].36 I Antić spominje takvu propusnicu koju je tražio iz Makarske za Split. Antić I. Juriću, Makarska, 6. V. 1942. AP, I/21, 12 [¢ 4, 359].37 Arhiv Vicepostulature, N. Gabrić Antiću, Čitluk 2. IV. 1942. 38 K. JURIŠIĆ, “Franjevački samostan Svete Marije u Makarskoj”, 67.39 Arhiv Vicepostulature, Rogošić Antiću, Banjevci 30. III. 1942. Piše da su u Morpolači dvojica braće od petorice ubijena a da je to “jedina kuća među rišćanima”. 40 Usp. A. ANTIĆ, Pisma svećeniku, I [30/67] ,111.41 A. ANTIĆ, Pisma svećeniku, I [30/68] 113.