Potpuni tekst

242 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenPotom je 19. IV. 1956. imenovan pomoćnim ispovjednikom (confessarius suplementaris) sestara milosrdnica u kući matici u Zagrebu . 275 Uslijedilo je potom 26. IX. 1957. imenovanje redovitim ispovjednikom sestara sv. Križa na ženskoj klinici u Zagrebu za prvo trogodište, 276 i 25. II. 1958. imenovnje izvanrednim ispovjednikom (confessarius extraordinarius) sestara sv. Križa za petogodište. 277Vjerojatno su ta imenovanja utjecala da je Antićevo zanimanje sve više postajalo usmjereno u pravcu duhovnog vođe. Na to upućuje njegovo sve veće zauzimanje za rješavanje različitih pitanja koja su mučila zajednice redovnica;; 278njegove molitve za sestre i za one koji su im održavali duhovne vježbe;; 279 njegov duhovni rad i poticanje na različite pobožnosti;; 280 sve opsežnije zanimanje za duhovnom literaturom koja mu je bila potrebna za vođenje duša, održavanje duhovnih nagovora i vođenje duhovnih vježba;; 281 tješnje povezivanje s poglavaricama pojedinih samostana i družbâ te svjetovnog instituta Suradnice Krista Kralja. 282Zbog toga su ga redovnice smatrale prijateljem njihovih družba koji je “spreman da potakne sestre svakom zgodom na dobro”. Tamo gdje nije uspijevao stići osobno, poslužio se pisanom riječju, u nedostatku vremena često umnažajući isti tekst različitim osobama, kao što je to već ranije provodio u praksu sa svojim bivšim studentima. 283U svom duhovnom vodstvu Antić je, čini se, posebnu važnost pridavao poglavarima kao Božjim namjesnicima. Redovnica se treba predati potpuno u ruke Božje. Ne smije tražiti svoju volju već Božju volju. Ali kako u pojedinim slučaje-vima znati što je Božja volja? Tko se drži starijih, on Boga sluša i živi po njegovoj volji, tvrdio je Antić. 284 Često je zbog toga tražio da njegovo duhovno vodstvo bude pod nadzorom poglavara kojima je pripadala duhovna skrb za njegove peni-275 Pod br. 2329-1956 Imenovanje do opoziva potpisao nadbiskup koadjutor Franjo Šeper. Izvornik u Vicepostulaturi.276 Pod br. 4747-1957. Izvornik u Vicepostulaturi.277 Pod br. 1386. Potpisao Lach. Izvornik u Vicepostulaturi.278 Antić Damjanoviću, Zagreb, 5. VI. 1958. AP, I/12, 3 [¢ 4, 152].279 Tako piše fra Damjanu Damjanoviću: “Dok ste držali sv. duhovne vježbe u Blatu svaki sam dan posebno molio za Vas i za Sestre.”Antić Damjanoviću, Zagreb, 4. X. 1958. AP, I/12, 4 [¢ 4, 153].280 Prema udijeljenim mu ovlastima i prema propisima Kongregacije za oproste od 10 V. 1742 i dekretu Apostolske Penitencijarije od 12. III. 1938. čini se da je 12. III. 1960. podigao križni put u samostanu Karmel-Brezovica. Potpisani koncept u Vicepostulaturi. 281 U tom okviru treba promatrati i njegovo zanimanje za hrvatski prijevod enciklike Pija XI. Mens nostra od 20. XII. 1929. o duhovnim vježbama kako bi se mogao okoristiti u vlastitom radu. Usp. Antić Damjanoviću, Zagreb, 15 i 16 . XII. 1957, AP, I/12, 1-2 [¢ 4, 150-151].282 Usp. pisma Antić starješici M. Čović, Zagreb, 11. I. 1962 - 14. II. 1963, AP, III/8, 1-4 [¢ 6, 121-127].283 Takve okružnice nisu bile upućene samo redovničkim zajednicama već i pojedincima, usp. npr. pismo od 28. XII. 1963. Arhiv Vicepostulature, AP, II/38 24 [¢ 5 929];; II/44, 6 [¢ 5, 1057];; II/47, 53 [¢ 5, 1192];; II/48, 16 [¢ 5, 1234];; II/49, 2 [¢ 5, 1238]. To su pismo sestre milosrdnice u Frankopanskoj u Zagrebu prepisale i u svoj ljetopis uz datum 29. XII. 1963. Pisma je “slao prigodom većih blagdana i početkom svakog crkvenog vremena” (Kronika sestara sv. križa - Zagreb, Vrhovac 43, 1965).284 Antić Š. Atlagić, Zagreb, 14. X. 1946, AP, III/3, 1 [¢ 6, 22-23].