Potpuni tekst

6. Božji pohod315Ja bih htio, da na sve odgovorim u Isusu, sa Isusom, po Isusu u Ocu, da je sve u meni odraz milosti Duha Svetoga, života sjedinjenja s Kristom, u Kristu i da nemam više svoje volje nego slijedim volju Božju kao što Isus nema svoje volje nego vrši volju Oca Nebeskoga.Želim raditi dok sam god živ i mogu govoriti. Život sam primio od Oca nebeskoga, da Ga njime proslavim i ispunim Njegovu volju. Zato posvećujem, darivam svaki čas moj život, da on bude goruća svijeća na oltaru svete volje Božje. Molim Gospodina, da mogu svakomu naviještati ljubav Božju, dobrotu, svetost Božju.” 153A samo tri dana kasnije zapisao je:“Htio bih živjeti jedino, samo i potpuno u Bogu, u Njegovoj svetoj volji. Gospodine, smiluj mi se i udijeli mi da mislim, osjećam, govorim, radim, izvršavam svoje dužnosti, posle u Duhu Svetom. Daj mi svoga Svetog Duha koji neka prethodi, prati i dovršuje svaku moju misao, želju, osjećaj, riječ i djelo. Daj mi, Gospodine, da ne živim viš e ja nego Ti u meni. Kad dođu duše po Tvojoj volji i odredbi k meni, neka *ne nađu mene nego Tebe u meni. Neka pođu od mene pune Tebe, Tvojega Duha, Tvoje ljubavi, Tvoje milosti.Htio bih se neprestano baviti samo dragim Bogom, biti u onome što je Oca ga. Želio bih živjeti u Njegovoj svetoj nazočnosti i neprestano se ponizivati pred Njim, mojeklanjati Mu se, zahvaljivati, prositi Ga, nadoknađivati Mu za svoje grijehe, pogreške, nezahvalnosti, propuste, za grijehe moje Zajednice, Braće, vjernika, posebno za duše koje vodim, koje mi je Gospodin povjerio, za sve ljude. Htio bih Gospodinu služiti svojim svećeništvom kako On traži. Želio bih da dostojno, kao Isus, nosim Njegovo svećeništvo i da Ga proslavljujem i duše spasavam.” 154To su rijetki Antićevi tekstovi u kojima je progovorio o sebi. Nešto kasnije on će u duetu zapjevati pjesmu o Božjoj ljubavi s osobom koju je smatrao duhovno bliskom.“Uvijek hodimo u Presv(etom) Trojstvu, na slavu i hvalu Njegovu u vjeri, u ufanju i ljubavi, u jedinstvu s voljom Božjom! Neka Presv(eto) Trojstvo u nama ostvaruje svoju sliku. Pustimo da ono u nama žive (!) i radi i usavršuje nas prema slici našega Gospodina. Mi ćemo se uvijek sjedinjivati s našim Spasiteljem i nosit ćemo za njim naš svakdanji križ i nosit ćemo Njega, Njegovu ljubav, Njegovu muku, Njegov život svagdje i želit ćemo sve ljude upaliti Njegovom ljubavlju i dovesti ih spasenju, službi, nasljedovanju našega dobrog i dragog Učitelja. Mi molimo da nas ispuni, prožme, pronikne ljubav našega Gospodina i da on bude naše sve. Mi želimo, mi hoćemo mi to ponizno, u vjeri s pouzdanjem tražimo, da on u nama žive (!) i sve radi i preobrazi nas u se, da mi više ne živimo nego Isus u nama. Sve ostavljamo, svega se odričemo, sve napuštamo, sve zaboravljamo samo da Isusa u ljubavi i po ljubavi svaki dan sve više i više upoznajemo, da u njegovoj prisutnosti uvijek i svagdje živemo (!), hodamo i budemo da nas ispuni svojim tekom ** i žedamo, gladujemo za Njim, Njegovom ljubavlju, Njegovim križem i mukom, Njegovim krepostima, Njegovim jedinstvom.153 Antić Č. Čajko, Zagreb, 15. I. 1963, AP, II/6 33[¢ 1, 537-542].* Istaknuo V.K.154 Antić Č. Čajko, Zagreb, 18. I. 1963, AP, II/6 35[¢ 1, 543-545].** Premda riječ zvuči malo čudno čini se da nema dvojbe o ispravnosti njezina čitanja.