Potpuni tekst

188 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličennije bilo nipošto zabrinjavajuće, a molitveni je život u klerikatu bio na visokoj razini. To dokazuje i podatak da su se svi klerici, osim trojice, upisali za posebni tjedni sat klanjanja Svetotajstvu, uz onaj što su ga svi skupa obavljali tjedno. 234Nesporazumu koji je nastajao o Antićevu načinu odgoja pridonijelo je i poratno siromaštvo i vanjski oblik neodržavanja redovničke stege. U Zagrebu, naime, Antić nije imao sredstava da bi studentima, uz sandale koje su propisivali redovnički propisi, nabavio cipele za snjegovite dane. Kako su studenti i u zimske dane morali na fakultet, birajući između opravdane potrebe i vanjskog održavanja redovničke stege, Antić se odlučio za ljude žrtvujući pravne paragrafe, pa su neki studenti zbog pomanjkanja sandala nosili cipele i u kući i u crkvi. 235 Studenti su se šišali dosta kratko, ali su zbog trajnog komunističkog pritiska na Crkvu izbjegavali tonzuru kao prepoznatljivi znak. Boravak studenata s ostalom samostanskom braćom, bez odijeljenog prostora, omogućivao je ostalim redovnicima, koji su boravili u samostanu i onim koji su navraćali, da studente drže na oku i zapaze raskorak između redovničkih propisa donesenih za život u redovitim prilikama i studentskog vladanja (nošenje cipela, kratka kosa, bez tonzure) u prilikama koje zakonodavac nije imao na umu. Čini se da su, prerevni redovnici počeli pronositi po Provinciji “kritike o klericima u Zagrebu”, pa je Antić smatrao potrebnim da opširnije obrazloži stanje u klerikatu. U svom izvješću on je priznao da je neke studente “zahvatio duh kritiziranja i nezadovoljstva”, ali je upozorio i na neke uzroke takvom stanju, kao što su nedostatak posebnih prostorija za klerike, nedostatak svijesti da stariji trebaju davati mlađima primjer, jer je Zagreb tek odnedavna postala kuća odgoja, prezaposlenost klerika u radovima za samostan, posebno izlasci u grad zbog različitih poslova. “Hodanje vani u svjetovnom odijelu, česta zaposlenost, neizbježiva blizina, familijarnost sa svećenicima, od kojih doznaju sve i čuju njihove opaske, opažanje pogrešaka starijih - sve to loše djeluje na klerike, rastresa ih te ne mogu sve to duhovno probaviti. Tako se predaju kritiziranju, mrmljanju, nezadovoljstvu te duhovno stradaju.” 236Za tu pojavu Antić je predložio i lijek: revnije prisustvovanje braće zajedničkim molitvama, odvajanje kleričkih prostorija od samostanskih, što manje upošljavanje klerika, posebno za poslove koje treba obavljati u gradu, i ograničavanje odijevanja svjetovnog odijela. 237Premada je Antić u svom izvještaju naglasio da je opominjao klerike pojedinačno i zajednički, njegove opomene nisu svi primali s raspoloženjem. 234 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska-Zagreb, Izvješće o klericima za I. semestar 1950/51, Zagreb 26. III. 1951;; Izvješće za II. semestar 1950/51, Zagreb 10. VII, 1951;; Izvješće o klericima za 1951/52, Zagreb, 17. VIII. 1952.235 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska-Zagreb, Izvješće o klericima za 1952/53, Zagreb, 19. I. 1953.236 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska-Zagreb, Izvješće o klericima za II. semestar 1952/53, Zagreb, 6. VII. 1953.237 Uredovni spisi franjevačkog bogoslovnog klerikata Makarska-Zagreb, Izvješće o klericima za II. semestar 1952/53, Zagreb, 6. VII. 1953.