Potpuni tekst

2. Život Ž i rad između dva svjetska rata129mu: “Kao što je O[tac] M[agistar] odcijepljen od svega i živi u neprestanoj mojoj prisutnosti, uvijek misli na me i drži uvijek pogled svoje duše uprt u moje srce tako i ti nastoj i vježbaj se.” 416Zanimljivo je da je Antić uspijevao održati pouku životom i pri kažnjavanju. Jedna od njegovih kazna kasnije se prepričavala među bogoslovima. Zbog neke pogreške tridesetih godina Antić je naložio fra Pašku B[ariću] da očisti samostanske stube. “Hoću ako ćete i vi uzeti metlu”, odvratio je student. I tako se Antić solidarizirao sa svojim klerikom i u kazni koju mu je sam odredio, a student sa svojim magistrom u čišćenju samostanskih stuba. 417 Možda stube taj put i nisu bile čistije nego uobičajeno, no, pouka je dugo blistala u pamćenju Antićevih bogoslova.Svojim izglednim životom Antić je osvajao mlada srca svojih studenta. Čini se istinitim svjedočanstvo provincijala Grabića koji je o Antiću 1943. pisao: “T[ij]ekom svoje službe i svog rada u teologiji i klerikatu kod svih njegovih gojenaca učvrstilo se uvjerenje da je o. Ante Antić svet i uzoran svećenik - franjevac. - To uvjerenje danas vlada u našoj Provinciji kod svih nas starijih i mlađih.” 418OSOBNO VODSTVOAntić je bio svjestan da “Gospodin ne čini čudesa bez razloga već […] daje redovite milosti, ako se njima okoristimo tada je pripravan dati i veće darove”. 419Zbog toga je bilo potrebno duhovno voditi svakoga klerika posebno, ne zanemarujući zajedničko vodstvo ili vodstvo po pojedinim skupinama, koje su se mogle oblikovati prema tečajevima ili prema sklonostima. 420 Imajući to na umu, Antić je preporučivao studentima učlanjenje u društva koja su se zasnivala na duhovnim osnovama i za koja mu se činilo da donose duhovnu korist. Tako je svim svojim bogoslovima, bez nametljivosti, preporučivao učlanjenje u društvo svećenika kljanjalaca, prepuštajući im da osobno donesu odluku hoće li se učlaniti u Društvo. 421Osobama za koje mu se činilo da su naprednije u duhovnom životu preporučivao je i pola sata tjedno klanjanja pred Presvetim. Klerici su redovito sami birali dan koji im je bio najzgodniji, 422 a klanjanje su (to je vrijedilo i za ostale 416 Usp. N. Gabrić, Dnevnik, f. 22v-23r. Na drugom mjestu Nikola piše: “Mnogo me je puta njegova sabranost sabrala, njegova mučaljivost ili skromnost učinila da sam postao i ja mučaljiv i skroman i slično”, N. Gabrić, Dnevnik, f. 30r.417 Arhiv Vicepostulature, Izvanprocesualna svjedočanstva, fra Jakov Vrdoljak [¢ 9, 28, f. 83].418 AFPPOS, Urudžbeni zapisnik, knj. 3, str. 415. n. 901-902.419 Antić I. Juriću, Sarajevo, 10. VIII. 1939. AP, I/21, 2 [¢ 4, 340].420 Tako su se studenti misijske sekcije učlanjivali u “Pobožno društvo sv. Misa i molitava za obraćenje Kine, Japana i svega poganskoga istoka” koje je imalo sjedište u Mariji Zvijezdi. AFSM, Dnevnik Zbora Milovan, 9. XII. 1933. Prema fra Karlu Kosoru, Antić je prema svakom gojencu nastupao posebno pa je upotrebljavao toliko odgojnih postupaka (metoda) koliko je bilo gojenaca. Arhiv Vicepostulature, Izvanprocesualna svjedočanstva [¢ 9, 32, f. 88];; V. TADIĆ, “Pedagogija oca Antića kod otkrivanja Božje iskre u čovjeku”, Posvećeni život i sluga Božji o. fra Ante Antić, Zagreb 1996, 378. 421 AFSM, Zapisnik sjednica asketične sekcije, II, Sjed. 19. II. 1936.422 Usp. N. Gabrić, Dnevnik, f. 16v.