Potpuni tekst

26 V. KAPITANOVIĆ, Kristu suobličenKako je zbog povijesnih prilika i neprilika razina stručnosti profesora opala, a u samoj se Provinciji kod redovnika pojavljivao određeni raskorak između redovničkih propisa, koji općenito nisu imali u vidu franjevce samce, župnike izvan samostana, pojedini su profesori u odgoju pripuštali više slobode odgajanicima a drugi su tražili čvršću stegu. Zbog takvih različitih težišta u odgoju nastajale su ponekad trzavice i nerazumijevanja među profesorima i odgojiteljima, a to se naročito opažalo upravo u vrijeme Antićeva školovanja na gimnaziji. 67 No, to na Antića očito nije ostavilo porazan dojam, premda je, prema shvaćanju tadašnjeg tridesetogodišnjeg mjestoravnatelja sjemeništa fra Alberta Bukića, “duh vremena osvojio mladenačka srca” i u sjemeništu. Pitomci su, prema njegovu mišljenju, bili “čudnih nazora i nepouzdani”, a kako se mjestoravnatelj nije slagao najbolje ni s drugim prefektom, a uz to je bilo i “neuređenih” pitanja između sjemeništa i samostana, Bukić je 1907. ponudio ostavku na dužnosti mjestoravnatelja sjemeništa. 68Kako bi se učenici sačuvali od negativnih utjecaja preko praznika, generalni pohoditelj fra Urban Talija predložio je, čini se na zamisao fra Petra Baćića, na provincijskom kapitulu 1907. da se sjemeništarcima ne dopušta odlazak na praznike u roditeljske domove već da se praznici provode organizirano u nekom samostanu.69 Zbog novčanih poteškoća to se provelo u djelo, čini se, tek 1910. 70 pa je i Antić vjerojatno do tada odlazio roditeljskoj kući na praznike. Tu ga je 1906. i 1907. susretao i kasniji konventualac o. Ambroz Vlahov, koji ga se sjeća kao uredno obučena i kako se pobožno vladao u crkvi. 71Nakon što se sjemenište preselilo u novu sjemenišnu zgradu i nakon što je duhovnik fra Vjenceslav Bilušić podnio ostavku, službu duhovnika u sjemeništu preuzeo je 5. II. 1909. fra Petar Baćić. Svojom blagošću, ljubaznošću, dobrotom, prijateljstvom i širokom kulturom on je ostavio trag na mnogim mladim srcima sjemeništaraca, koji su se kod njega vrlo rado ispovijedali. 72Na temelju nekih objavljenih Baćićevih duhovnih spisa, naročito Pouke o če-stom svetom pričešćenju (Split 1877) i Katekizma kršć anskog savrš enstva (Zadar 1880, 2 Split 1892, 3 Zagreb 1901), premda su oni pisani za širu publiku, možemo naslutiti odgojne Baćićeve smjernice. Svoje gojence on je promatrao kao mlade biljke, ljiljane zasađene u kući Božjoj i nastojao im svojom brižljivošću pomoći da se potpuno razviju “u svetosti i svakoj mogućoj kriposti”. Za taj razvoj im je savjetovao čestu svetu pričest koja će im dati duši toplinu i “svojom blagoslovljenom rosom” natopiti srca “da budu kriposna u svemu”. 73Uz pobožnost euharistiji Baćić je naročito preporučivao pobožnost Mariji. Sam je sigurno iz djetinjstva nosio dojmove iz svetišta Gospe Visovačke uz koje 67 O trzavicama na gimnaziji usp. BEZINA, Srednje školstvo, 68 AFPPOS, Spisi provincijala, fasc. 23, f. Svežnjić I, f. 69-70.69 AFPPOS, K/30, str. 2. Vjerojatno je taj prijedlog Talija prihvatio od fra Petra Baćića koji je to predlagao još 1903. Usp. K. KOSOR, “O. fra Petar Krstitelj Baćić”, 67. 70 AFPPOS, Spisi provincijala, fasc. 31, svežnjić II, f. 210.71 Izvanprocesualna svjedočanstva, 31.72 K. KOSOR, “O. fra Petar Krstitelj Baćić”, 66.73 P. BAĆIĆ, Pouke o čestom svetom pričešćenju, Split 1877, 88.