Potpuni tekst

3. U vremenu krvoprolića i komunizma179Cvitanović, koji je postao profesor crkvene povijesti na teološkom fakultetu, i fra Roko Rogošić, koji je, da bi spasio glavu, pristao na suradnju s komunističkom vlašću i prihvatio namještenje u Republičkoj komisiji za vjerske poslove Narodne Republike Hrvatske. 192 Već od samog početka Antića su subraća prihvatila kao Božjeg čovjeka. 193Samostansko je osoblje bilo vrlo aktivno u dušobrižništvu i religioznom radu i okupljalo oko crkve mnoštvo vjernika i intelektualaca, što će privući pozornost komunista i navesti ih da pokušaju ograničiti utjecaj samostana, a to će kasnije dovesti do političkog suđenja. Uspješno djelovanje samostanske subraće vjerojatno je budilo želju bogoslova da i oni sutra u pastoralnom radu postignu isto značenje, no jasno je da članovi samostana, zaokupljeni vanjskim radom, nisu uvijek zbog pastoralnih dužnosti bili prisutni molitvenim i liturgijskim skupovima zajednice, posebno razmatranju i moljenju zajedničkog časoslova. Samostanska je crkva ujedno bila i župna crkva, i to jedna od posjećenijih u Zagrebu. Bilo je zbog toga normalno da se i Antić uključi barem donekle u pastoralni rad. Kako je zagrebački nadbiskup Stepinac u to vrijeme već bio uhićen i protiv njega se upravo vodio montirani sudski postupak, jurisdikciju ispovijedanja, za vrijeme boravka u Zagrebu, udijelio mu je 2. X. 1946. pomoćni biskup Fr. Salis, 194pa je Antić redovito ispovijedao nedjeljom od 8 sati i preko tjedna, kad bi ga netko pozvao, što je prema njegovu svjedočanstvu u početku bilo vrlo rijetko. 195 No, očito su vjernici ubrzo u njemu pronašli ispovjednika kakav im je bio potreban pa se Antićevo radno vrijeme produžilo na tri do tri i pol sata . A ponekad je trebalo i propovijedati. 196 U crkvi su se održavale mnoge pobožnosti, u koje se, uključio i Antić, premda je bio slaba zdravlja. 197 Antića je zapala, čini se, pobožnost prvih subota. 198 Premda je odlazio ispovijedati i u hrvatsko nacionalno svetište Mariju Bistricu, 199 on će otada sve više postajati poznat kao ispovjednik u svetištu Majke heta i orguljaš, fra Serafin Raič, fra Jozo Visković i fra Stanko Bačić, župni pomoćnici, fra Stjepan Šandrić i fra Karlo Kosor, studenti na državnom sveučilištu, i dva brata laika, fra Lovro Bazo i fra Paško Šošo. AFPPOS, Zapisnik kapitularnih i definitorijalnih sjednica, sv. II, str. 334-335. Bili su to odreda vrlo djelotvorni redovnici.191 AFPPOS, Korespondencija fra Karla Balića, Fra Mate [Vodanović] Baliću, Zagreb, 28. X. 1946. Usp. također Arhiv Vicepostulature: Antić M. Mikuliću, Makarska, 23. X. 1946. AP, I/30, 25 [¢ 4, 571]. 192 Predsjednik Komisije bio je mons. dr. Svetozar Ritig.193 AFPPOS, Korespondencija fra Karla Balića, Fra Mate [Vodanović] Baliću, Zagreb, 28. X. 1946. Pišući Baliću da je u samostanu umro fra Luiđi Mrđen od raka pod srcem, fra Mate nastavlja: “Bog mu je dao i tu sreću, da mu je posljednje dane zasladio p. O. Ante Antić.”194 Arhiv Vicepostulature, Dopis br. 6130/1946. Izvornik.195 Franjevački arhiv u Makarskoj, kutija XI. Antić Cikojeviću, Zagreb 30. XI. 1946.196 Franjevački arhiv u Makarskoj, kutija. XI. Antić Cikojeviću, Zagreb 22. II. 1947;; 4. III. 1947.197 Kad odbija da ne može prihvatiti duhovne vježbe u Sinju, navodi na prvom mjestu slabo zdravlje. Antić Jadrijeviću, Zagreb, 24. XI. 1947. AP, I/19, 4 [¢ 4, 292].198 Usp. AP, II/24, 48 [◊ 2, 481].199 Usp. Antić Gabriću, Zagreb 14. IX. 1947. Pisma svećeniku, I [30/86] 133.