Potpuni tekst

4. Učitelj U duhovnog života253mu je u pismu. 364 I Gracijela, koja ga je tek upoznala, kaže da će mu biti do groba zahvalna. 365 No čini se ipak da Antićeve reakcije nisu bile uvijek tako hitre i spašavajuće jer mu je sestra Bogomila pisala po treći put, opominjući ga da sigurno ne zna “kako je biti ostavljen od svakoga”. 366Kad se o Antiću pronio glas kao o ispovjedniku koji ponire u dušu, 367 brojne osobe su počele okruživati njegovu ispovjedaonicu. Neke su dolazile i sa zebnjom u srcu, što će im reći vidovnjak, no u njemu su redovito nalazile blagoga duhovnog oca od kojeg su poslije ispovijedi odlazile smirene u duši. 368 Obradovana duša prenosila je radosnu vijest drugoj. Tako se i novakinja sestra Anuncijata počela naročito zanimati za Antića, ali joj je teško bilo pitati dopuštenje u učiteljice novakinja sestre Lidije da mu može pisati. 369 Uskoro se međutim i sama učiteljica novakinja sestra Lidija zaplela u duhovnu mrežu što ju je bacio Antić. A Antić je novakinjama držao pouke o redovničkom životu. 370Studentica Nada je od djetinjstva bila osamljena. Majka joj je, iako boležljiva, morala raditi danju i noću da bi prehranila djecu. Nije pokazivala nježnosti i činila joj se veoma stroga pa joj se zbog toga nije povjeravala. Ne sjeća se da ju je majka ikada poljubila ili pogladila po kosi. Zbog toga je prema mami osjećala samo strah. 371 Sanjarila je kako bi bilo lijepo kad bi se mogla po drugi put krstiti i biti čista za Gospodina. 372 Kad se prvi put ispovjedila kod Antića, nije osjetila ništa posebno. Antić joj je na kraju rekao: “Možeš doći ovamo kad god to zaželiš.” Došla je odmah sljedeće subote i osjetila da je Antić drukčiji nego ostali svećenici. S toliko topline i blagosti još joj nitko nikada nije tako govorio. Iako su riječi bile blage one su se zasijecale snažno u dušu da ih se više nije mogla otresti. Potpuno su je zarobile. Otada ju je svake subote nešto vuklo. Kad je jedne subote došla i nije našla Antića kleknula je pred kip Majke Božje i plakala. Vratila se i kući plačući. Antićeve riječi odzvanjale su joj stalno u ušima. Osjećala je njegovu blizinu. Čula ga je kako joj govori. Premda je bila svojeglava, kako sama priznaje, i nikoga nije mogla slušati, Antića je jednostavno “morala” slušati. 373 U njegovoj 364 Arhiv Vicepostulature, S. Dionizija Antiću, 20. XII. 1945. 365 Arhiv Vicepostulature, Gracijela Jukić Antiću, Split 29. IX. 1945.366 Arhiv Vicepostulature, S. Bogomila [Gizdić] Antiću, Split, 4. I. 1945.367 Arhiv Vicepostulature, Sestra Čedomila [Čajko] Antiću, Ksaver [Zagreb], 21. VIII. 1955. “Neka je blagoslovljen veliki Bog koji vam je udijelio taj osobiti dar, da možete proniknuti moju dušu […] . A sve drugo što mi pišete, podudara se točno s onim, što ja znadem o mojoj duši. Hvala Vam što ste mi to napomenuli i tako me uveli u moju nutarnjost i sabranost a po ovoj bliže Bogu. O kako ste dobro vidjeli, da u duši odjekuje: žrtva, posluh, svetost.”368 Usp. Arhiv Vicepostulature, god. 1963. Prvi susret s mojim duhovnim Ocem! Kratki tekst na koji je Antić nadodao: Nastavnica više pedagoške B. god. 1963. Kapela M. B. Lurdske.369 Arhiv Vicepostulature, Sestra Čedomila [Čajko] Antiću, Ksaver [Zagreb], 18. IX. 1959. U tom pismu je s. Čedomila dostavila i adresu s. Lidije Tomić.370 Usp. Vez ljubavi u tkanju jedne povijesti, Zagreb 1990, 224.371 Arhiv Vicepostulature, Nada, Zagreb 12. VIII. 1963.372 Arhiv Vicepostulature, Pisma Antiću Nada Isusova, Zagreb 24. III. 1961.373 Arhiv Vicepostulature, Pisma Antiću 1961. Nada [nedatirano pismo na kojem je Antić napisao: “Ovo je najprvo pismo studentice ekonomije Nade: ili god. 1960 ili 61.”